Pismo
Pozdrav. Obraćam vam se zbog problema koji me muči valjda cijelo moje školovanje, no nikako da se nekome obratim u vezi s tim i potražim pomoć. Pokušavala sam na razne načine pokrenuti se, no cijelo vrijeme se kroz školovanje samo provlačim. Nemam loše ocjene, niti sam puno puto na fakultetu nešto pala, a prosjek mi je 4,1. Međutim, svaki put kada moram nešto raditi, činim to u krajnjem roku, u zadnji čas i to se ne proteže samo kroz obrazovanje, već kroz svaki dio mog života. Jednostavno nemam volje ni za što, pokreće me čista nužda i svijest o posljedicama ako nešto ne učinim. Najveći je problem što imam osjećaj da sam samu sebe naviknula da tako funkcioniram i ne mogu se izvući iz toga. Najgore je ipak što je to eskaliralo tako da ću za to svoje ponašanje financijski ispaštati. Naime, trenutačno sam nezaposlena, želim se što prije zaposliti, no muči me što me na to tjera krajnja nužda koju sam sama uzrokovala. Moje školovanje uglavnom financira baka koja je za mene izdvojila velik novac. Nije da ga nema ili da fali pa je ona odlučila za mene izdvojiti taj novac jer moji nemaju, te sam ja svoje obveze izvršavala više zbog osjećaja krivnje jer bi onda sve nade koje je ona polagala u mene ja razočarala, nego zbog same želje. U međuvremenu sam i sama radila razne poslove da si priuštim život u Rijeci, to jest u gradu u kojem studiram. No sada se nalazim u lošoj financijskoj situaciji, a sama sam napravila glupost zbog koje vam se i obraćam jer je to ona kap koja je prelila čašu što se tiče, nazovimo ga tako, samoprezira zbog vlastite lijenosti. Naime, nakon pete godine upisala sam apsolventsku godinu u kojoj sam samo još trebala napisati diplomski rad i bila bih gotova s fakultetom. No nakon cijele godine dana ja još nisam napisala rad koji sam mogla napisati davno. Sada ću zbog toga morati platiti fakultetu 5500 kuna, a ne znam odakle da nabavim novac. Nekako ću se snaći, no mrzim samu sebe jer znam da sam se sama dovela u tu situaciju i gledam kako moji kolege dovršavaju sve, a ja sam tek na pola puta. S time da ni roditeljima ni baki nikako ne želim reći što sam napravila; osjećala bih se samo još gore jer sam im već rekla da ću sve završiti na vrijeme. Oni sada šalju i sestru na faks, što ih već sada košta i ne želim da misle da moraju i meni pomoći. A znam da će mi prigovarati zbog toga i da će mi to samo stvoriti još veći stres. Jer oni to neće prestati spominjati, a i stalno će se provlačiti priča o tome kako sam uvijek bila kampanjac i lijena, i stvarno mi se ne da još i s time nositi. Cijelu ovu situaciju opisujem da razumijete što se događa jer vas molim za pomoć samo za to kako da se bolje nosim sa situacijom u koju sam se dovela, da se ne osjećam toliko grozno zbog same sebe i svog načina funkcioniranja i, ako možete, da mi pomognete samo da znam da nisam potpuni promašaj i kako da pokušam prestati djelovati “u zadnji tren”, da steknem volju da radim ono što svi ostali rade, da radim stvari na vrijeme. Htjela bih reći i kako nemam nikakvih poteškoća koje bi me sprječavale da ispunjavam svoje obveze, jednostavno ih ne obavljam. Ovo pišem u popriličnom afektu, pa vas molim da ne zamjerite na podužem tekstu i impulzivnosti. Hvala vam puno unaprijed!
Odgovor
Hvala Vam na ukazanom povjerenju. U pismu opisujete temu odgađanja i probleme koji proizlaze iz toga. Uzroci odgađanja mogu biti različiti. Jedan od uzroka može biti neorganiziranost i loše upravljanje vremenom, nemogućnost određivanja prioriteta i nedovoljna disciplina u obavljanju zadataka. S druge strane, uzrok može biti perfekcionizam, odnosno potreba da se svaki zadatak obavi savršeno pa ako pretpostavljamo da ga nećemo uspjeti odraditi na toj razini, tada ga i ne započinjemo ili ne završavamo. Neki ljudi odgađaju obveze jer su produktivniji zbog veće razine uzbuđenja koje se javlja kada zadatke obavljaju u zadnji tren. Sklonost odgađanju može biti potaknuta i vremenskom udaljenošću roka, odnosno što je rok za izvršavanje zadatka dulji, to češće odgađamo jer mislimo da imamo dovoljno vremena. Nepovoljne životne okolnosti ili događaji poput prekida nekog odnosa, bolesti, otkaza i sl., također mogu negativno utjecati na našu volju i sposobnost izvršavanja obveza. Do odgađanja mogu dovesti i emocije poput tuge ili straha. Sklonost odgađanju povezana je i sa slikom koju imamo o sebi.
Slika o sebi predstavlja vjerovanja koja osoba ima o sebi i svome funkcioniranju u različitim područjima života. Slika o sebi skup je ideja, osjećaja i misli o samome sebi, koje usmjeravaju osobu i utječu na njezino svakodnevno ponašanje. Sliku o sebi počinjemo stvarati još od najranijeg djetinjstva u kontaktu sa svojom okolinom. Budući da djeca nemaju dovoljno razvijenu zrelost i kognitivne sposobnosti, neke poruke iz okoline mogu pogrešno shvatiti, a neke netočne poruke prihvatiti kao istinu o sebi. Ta negativna uvjerenja o sebi ostaju u nama tijekom života, usmjeravaju naše izbore i ponašanja te se uobičajeno javljaju u situacijama kada smo pod stresom. Često nismo svjesni tih negativnih automatskih misli koje nas mogu ograničavati u ostvarenju naših ciljeva. Vjerujemo im bez obzira na to koliko su iracionalne. U pismu sebe opisujete kao lijenu osobu koja se „provlači“ kroz školovanje. Međutim, kada uzmem u obzir da ste tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja bili dovoljno uspješni da upišete fakultet, zatim da na fakultetu niste padali na ispitima, da ste svih pet godina fakulteta završili u roku te da vam je prosjek iznad 4,0, ne mogu zaključiti da je riječ o osobi koja se „provlači“ kroz svoje školovanje. Kada tome dodam i činjenicu da ste, uz studij, radili različite poslove kako biste si omogućili studiranje u Rijeci, ovaj opis nikako ne odgovara opisu lijene osobe. Također, iako navodite da obveze odrađujete u zadnji čas, ipak ste većinu tih obveza uspješno odradili. Na ovo možete gledati i s pozitivne strane: da biste uspješno odradili određene zadatke vama treba manje vremena nego nekim drugim ljudima. Stoga budite blaži i nježniji prema sebi. Sagledajte realno svoje dosadašnje uspjehe i budite ponosni na sebe.
Kod problema s odgađanjem ne mora se raditi o lijenosti, nego o svojevrsnoj samosabotaži. Samosabotaža je svako ponašanje, misao ili emocija koja nas sprječava u postizanju cilja i onoga što želimo. Mogući uzrok može biti strah od neuspjeha. Ako se bojite neuspjeha, nastojat ćete odgoditi obavljanje zadataka kako biste izbjegli anksioznost i nelagodu. Iako trenutačno osjećamo olakšanje, dugoročno se problem pogoršava jer nam za obavljanje zadatka preostaje sve manje vremena, a time raste vjerojatnost da ga nećemo uspjeti obaviti uopće ili da ga nećemo uspjeti obaviti dovoljno dobro, pa strah i krivnja postaju veći, a time se onda dodatno povećava i potreba da odgodimo aktivnost. Neuspjeh boli, ali može biti koristan. Naime, uspjeh postižemo već poznatim resursima, a iz neuspjeha učimo; tjera nas na razvoj i usvajanje novih znanja i obrazaca ponašanja do dostizanja uspjeha. Iako zvuči neobično, kod nekih se ljudi može javiti i strah od uspjeha. Tada, netom prije ostvarenja nekoga životnog cilja, umjesto završnog ulaganja truda, počnu odugovlačiti. Razlog može biti strah od promjene koju uspjeh nosi. Jer je promjena, iako pozitivna, nešto novo i zahtijeva više energije od već poznatih obrazaca ponašanja. Neki ljudi boje se da neće uspjeti održati tako visoku razinu funkcioniranja i u budućnosti pa im je draže ostati na sadašnjem poznatome mjestu, nego riskirati razočaranje neuspjehom nakon doživljenog uspjeha. Neki pak ljudi vjeruju da ne zaslužuju uspjeh.
Na odgađanje utječe i odnos prema autoritetu. Skloni smo odgađati zadatke koje doživljavamo kao da su nam ih drugi nametnuli. U pismu navodite da obveze izvršavate više zbog krivnje da ne razočarate bližnje, nego zbog same želje. Kad je riječ o voljenim osobama želimo učiniti sve kako bismo ispunili njihova očekivanja. Problem nastaje kada se očekivanja naših bližnjih ne poklapaju s našim vlastitim željama i očekivanjima. Međutim, uložili ste već mnogo vremena i truda u svoje obrazovanje i da si omogućite studiranje, a diplomski rad zadnja je stepenica do vašeg cilja. Stoga vas podržavam da napravite još taj jedan korak. Zbog toga je važno suočiti se s negativnim emocijama i pronaći nešto pozitivno u zadacima koji su pred vama. Mnogo je lakše raditi ono što volimo. Citirat ću riječi moje profesorice koja je pronalaženje pozitivnog u obvezama sažela u rečenici: „Ako moram, rado ću!“ Osvijestite svrhu i važnost koju diplomski rad ima za vas. Budite realni u postavljanju ciljeva. Već i jedna rečenica teksta je rečenica više nego jučer. Dajte si vremena jer je pisanje diplomskog rada proces koji zahtijeva vrijeme. Pokušajte uživati u tom procesu dok traje. Vaš diplomski rad donijet će vam mnogo više od diplome. Potaknuo vas je da otkrijete pravi razlog svoje sklonosti odgađanju. Preporučila bih vam da se obratite psihologu kako bi vam bio podrška u tom procesu. Odgađanje samo po sebi ne mora biti loše jer može pomoći da jasnije sagledate situaciju u kojoj se nalazite. Pisanje diplomskog rada na površinu je izvuklo vaš otpor i dalo vam priliku da se pozabavite njime. Iako se trenutačno osjećate kao da ste zaglavili, zapravo se nalazite na mjestu svoga rasta. To mjesto pokazuje da ste spremni za nove stvari. Stoga, umjesto da se trudite maknuti otpor, probajte ga prihvatiti i vidjeti zašto je tu, koja mu je svrha, što vam poručuje. Pronađite ono što vam je zaista vrijedno i važno u životu i usmjerite svoje ponašanje prema vlastitim ciljevima. Kada preuzmemo potpunu odgovornost za svoj život, nagrada je zadovoljstvo.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
