Pismo
Osjećam kao da nešto nije u redu sa mnom, ali nitko ne obraća pažnju na to. Kada se požalim da mentalno nisam dobro, kaže mi se da to trebam “pustiti” ili da je to nekako povezano s mojom prehranom/tjelovježbom. Odlazila sam kod psihologa neko vrijeme, no roditelji su me prestali voditi jer su mislili da sam bolje. Nisam bolje i sve mi je teže i teže. Borim se i s autoimunom bolešću koja mi dodatno stvara stres.
Odgovor
Pozdrav,
vjerujem da nije lako nositi se s poteškoćama koje osjećaš, a uz dodatni osjećaj da te se ne uzima zaozbiljno. Ne znam s kojom se autoimunom bolesti boriš, no postoje brojna istraživanja koja u vezu dovode mentalno zdravlje i autoimune bolesti. Naime, izazovi mentalnog zdravlja uobičajeno su iskustvo među osobama s autoimunim bolestima i drugim kroničnim bolestima. Primjerice, 2013. skupina danskih znanstvenika zaključila je da su sudionici njihove studije imali 45% veću vjerojatnost da će razviti anksioznost ili depresiju ako su imali autoimunu bolest. Od socijalnih i emocionalnih opterećenja do fizičkih izazova, mnogi ljudi s autoimunim bolestima doživljavaju znatne poteškoće u svojim životima. Potreba za podrškom mentalnom zdravlju često ide ruku pod ruku s važnošću liječenja tjelesnih simptoma bolesti, a ipak mnogim protokolima liječenja nedostaje naglasak na psihološkoj podršci.
Naravno, to ne znači da je autoimuna bolest isključivi uzrok tvojih poteškoća, no možda u ovom objašnjenju leže argumenti koji će tvojim roditeljima pomoći da lakše razumiju zašto bi ti psihološka podrška bila važna i od pomoći s obzirom na tvoje zdravstveno stanje
Svakako mislim da je važno da imaš povjerenja u svoj osjećaj i da kažeš roditeljima da želiš ponovno ići psihologu. Možeš se javiti psihologu kod kojega si već odlazila, a možda će ti biti od koristi i informacija da se za pomoć možeš obratiti stručnjacima u savjetovalištima Udruge UZOR i Udruge Terra, koji nude besplatnu psihološku podršku djeci i mladima te njihovim roditeljima.
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
