Pismo
Na početku je sve bilo okej, viđamo se koliko se viđamo, ne stignemo previše jer oboje radimo. U ova četiri mjeseca bili smo dovoljno puta vani da razvije osjećaje, rekao mi je da ih nema. Upoznao me sa svojim ocem i rekao mu da smo u vezi, a nije me pitao (voljela bih da jest, i to sam mu rekla, ali mi je odgovorio da se opterećujem). Ljuti se za svaku sitnicu pa se zbog toga svađamo, sad se naljutio jer misli da ga varam (nisam mu dala povoda za to i ne varam ga). Danas sam trebala otići k njemu, ali nisam htjela jer su me neke njegove riječi pogodile i rekla sam mu to. Probali smo razgovarati, ali se ful hladno ponaša. Njegov odgovor na to bio je: “Naravno da ću biti hladan jer nismo ništa riješili i odbila si me danas.” Rekla sam mu da me pogodilo to sve i zato nisam došla, a i očekivala sam da ćemo se sutra vidjeti. Zadnje što mi je napisao bilo je: “Pa nismo razgovarali jer nisi danas došla, što hoćeš?” Od ove veze očekivala sam da će biti zrelija, bez nepotrebnih svađa, bez mojih suza, da će biti lijepo… Ne znam više što napraviti, ne znam što da mu kažem jer mu moram dokazati da ga ne varam, a ne mogu ako se češće ne viđamo. Kaže da nema osjećaje jer “kako da ih razvijem kad smo se u ova četiri mjeseca vidjeli jedva dva tjedna“. A nije tako, viđali smo se mi i više i spavala sam kod njega, i dolazila poslije posla k njemu, i prije posla, i vidjeli smo se i više nego što misli. Ne znam zašto mi kaže da smo skupa i zašto me naziva svojom curom ako mi nema osjećaje, ali, kao, sviđam mu se. Ne vjerujem mu jer mislim da laže, imam osjećaj da me samo iskorištava jer mu je prije bilo dosadno. Rekao je da je od početka iskren i da je uvijek iskren i da ga katkad nije briga ako ta njegova iskrenost nekog i povrijedi. Rekao mi je da su sve karte od početka na stolu i da znam što misli i kako se osjeća, ali opet ne vjerujem. Ne znam jesam li samo prevelik overthinker i analizator, jesam li bila u pretoksičnim vezama prije njega pa se ne znam ponašati ili sam stvarno ja kriva za pedest posto naših svađa . Ne znam kako si pomoći ni kako nama pomoći, kako da se on ne ljuti na sitnice.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti što si sa mnom podijelila svoje teškoće i što ti imam priliku dati neke savjete i pružiti riječi podrške.
Žao mi je što prolaziš kroz teške trenutke. Partnerski odnosi trebali bi biti lijepo iskustvo, pogotovo u samom početku, kada se zapravo tek počinjete upoznavati. Čini mi se da ti i tvoj partner niste odmah od početka uspostavili sjajan odnos. No ne želim te obeshrabriti, već ti želim uliti nadu da je odnos nešto što se gradi i na čemu se može raditi. U odnosu dvoje odraslih ljudi odgovornost je uvijek obostrana, dakle za ovaj ste odnos odgovorni i ti i tvoj partner. To znači da dijelite „zadatak“ da ovaj odnos postane ispunjavajući i da oboje stvarate lijepe uspomene. Iako kvaliteta odnosa nije isključivo tvoja odgovornost, kako sada komuniciram samo s tobom i ti si mi u fokusu, dat ću ti neke savjete kako možeš poraditi na svojem dijelu odgovornosti.
Početak odnosa je prilika za uspostavljanje dobrih temelja, prije svega u komunikaciji. Komunikacija bi trebala biti jasna, čista i sigurna. Komunikacija je vještina koja se kroz život neprestano unapređuje. Ne znam detalje o vašem načinu komunikacije, no iz ovoga što sam pročitala mogu ti uputiti nekoliko općenitijih savjeta o tome kako da jasnije pošalješ poruku ili izraziš neko svoje mišljenje i osjećaje. To ne jamči da će druga strana prihvatiti taj novi način komunikacije i uzvratiti istom mjerom, no vrijedi pokušati. Iako ne možeš utjecati na partnerov način komuniciranja, možeš pokazati primjerom kakvu komunikaciju želiš u odnosu.
Često se u odnosima zapletemo, pa komunikaciju temeljimo na tome da okrivljavamo drugu osobu, pri čemu se stavimo u agresivnu ulogu, ili prešutimo neke stvari pa se tako stavimo u pasivnu ulogu. Čini mi se iz navedenog da u vašem odnosu postoje takvi obrasci, pri čemu on zauzima agresivnu komunikaciju; no ne mogu iz informacija koje si mi dala pretpostaviti koju ulogu ti zauzimaš (pokušaj razmisliti koji su obrasci s tvoje strane prisutni). Nemoj se obeshrabriti, nije to ništa neuobičajeno, jer to je način na koji smo naučili razgovarati odmalena. No u svim odnosima, pa tako i u partnerskim, važna je uspostava asertivne komunikacije. Jednostavno rečeno, asertivna komunikacija znači da šalješ „ja-poruke“, odnosno da jasno izražavaš što je ono što je trebi potrebno, kako se ti osjećaš i što je tebi zasmetalo, a da pritom poštuješ drugu stranu.
Obrazac za „ja-poruke“ izgleda ovako:
„Osjećam se ____________________ (pokušaj prepoznati kako se osjećaš) kada ti _____________________ (ponudi konkretan opis njegova ponašanja) zato što _____________________ (zbog čega tebi to ponašanje izaziva taj osjećaj). Želim (JA želim, trebam, hoću, neću) ____________.„
Primjer jedne asertivne izjave je: Osjećam se tužno kada me optužuješ da te varam zato što se trudim izgraditi naš odnos, a imam osjećaj da mi ne vjeruješ. Želim da razvijemo bolji način komunikacije i da steknemo povjerenje jedno u drugo.
Važno je i da njegove osjećaje, iako znaš da nemaju povoda, svejedno uvažiš te da pokušaš vidjeti zbog čega on misli to što misli i osjeća se kako se osjeća. Na taj način, osim što si izrazila svoje mišljenje, a da nisi optužila partnera, daješ i njemu prostora da izrazi svoje mišljenje i osjećaje. Primjerice, razgovor možeš nastaviti ovim tonom: „Stalo mi je do toga da imamo lijep odnos i da i ti budeš zadovoljan. Voljela bih znati zbog čega si pomislio da te varam, tako da možemo razgovarati o tome.“
Asertivna komunikacija na prvu ne djeluje prirodno, stoga je potrebno neko vrijeme da se uvježba i počne zvučati spontanije. Uvijek možeš pred ogledalom, sama sa sobom, vježbati različite načine kako možeš izraziti svoje mišljenje. Ako imaš blisku prijateljicu, možeš i s njom vježbati. Predložila bih ti i da pokušate nesuglasice riješiti razgovorom uživo. Koliko god su poruke praktične, ostavljaju dosta prostora za pogrešnu interpretaciju.
U partnerskim je odnosima, pogotovo na početku, potrebno postaviti i jasne osobne granice. Važno je odmah na početku da tvoj partner zna što ti možeš tolerirati, a što ne, jer to stvara bazu za kasniji odnos. Ako odmah na početku jasno postaviš svoje granice, usmjeravaš put na način kako želiš da se tvoj partner odnosi prema tebi. Asertivna komunikacija ti u tome može pomoći. To, naravno, vrijedi i za njega. I on ima pravo na svoje granice, no važno je da se u tome pronađete i da međusobno poštujete svoja prava.
Iako su partnerski odnosi snažni i isprepleteni, važno je da ne zaboraviš na sebe. Kažeš kako si prije bila u toksičnim vezama. Jako mi je drago što si to osvijestila. Ako se osjećaš spremno, možeš dalje promisliti o tome što je bilo zajedničko tim vezama i što si naučila o sebi. Koja je bila tvoja uloga u tim vezama? Kako je izgledala vaša komunikacija? Kako si se ti ponašala? Koje su bile tvoje potrebe u tim vezama? Što ti je najviše smetalo? Zbog čega su te veze završile? Odgovori na ta pitanja mogu ti pomoći da bolje sebe razumiješ. Shvati i ovu životnu situaciju kao priliku da sebe bolje upoznaš.
Svi mi nosimo neke svoje terete i živimo s njima. Kao što ti vjerojatno imaš svoje, tako i tvoj partner vjerojatno ima svoje terete koji ga koče da se opusti i uživa u odnosu. Iskrenom komunikacijom možete zajedno doći do kvalitetnog odnosa, ako oboje to želite. Ako se ipak ispostavi da ovaj odnos nije ono što si očekivala, vjerujem da je i to spoznaja koju možeš uspješno prebroditi i iz koje možeš naučiti nešto o sebi.
Sretno i bit će sve OK,
Ana Đorić, psihologinja
