Pismo
Donedavno sam mislila da strahujem jer ću zauvijek ostati sama, točnije neću uspjeti pronaći životnog partnera (supruga). Međutim, čini mi se da je to iracionalni strah koji je reprezentacija mojih stvarnih strahova – straha od toga da se neću moći „opredijeliti“ (odlučiti se) za bivanje u vezi/braku s istim muškarcem do kraja života i straha od napuštanja (strah da ću biti ostavljena u toj vezi/braku). Svjesna sam da oba straha vjerojatno proizlaze iz obiteljske situacije – otac je prevario majku s drugom ženom i napustio je (i nas – djecu). U svim vezama u kojima sam bila do sada, uvijek sam ja inicirala prekid, očito podsvjesno prevenirajući da mi se dogodi isto što i mojoj majci. S obzirom na to da sam osvijestila ono čega se bojim i prihvatila te strahove, molim Vas da me savjetujete koje bi konkretne postupke bilo dobro poduzeti, odnosno kojim bi se strategijama mogla koristiti kako bih spriječila da me ti strahovi potaknu na donošenje neželjenih odluka (npr. napuštanje partnera kako bih spriječila da on mene ostavi, a ne postoje ni naznake tomu da će to učiniti). Unaprijed Vam hvala na odgovoru!
Odgovor
Razina zrelosti i samouvida koje se protežu kroz tvoj upit vrijedne su svake pohvale. Lijepo si prepoznala i uvidjela kako su tvoji obrasci ponašanja u partnerskim vezama možda nastali pod utjecajem obiteljske situacije. Strah od samoće nije nužno iracionalan strah s obzirom na to da smo društvena bića i kao takva imamo prirodnu potrebu za sklapanjem bliskih, dugotrajnih odnosa. No ako strah počne utjecati na naše funkcioniranje, ograničavati nas i negativno se odražavati na donošenje odluka, važno je znati prepoznati potrebu za promjenom ponašanja koja taj strah podržavaju.
Strah koji opisuješ zapravo je simptom, a ti si uspješno prepoznala kako dovodi do ponašanja kojima se zapravo štitiš – ostavljaš da ne bi bila ostavljena. Kada od nečega strepimo, katkad i nesvjesno radimo stvari za koje vjerujemo da će nas zaštititi. No, zapravo, na taj način dodatno ‘hraniš’ svoje strahove jer te preventivno bježanje iz veza dovelo do bojazni da nećeš uspjeti ostvariti dugoročan odnos i time se nalaziš u začaranom krugu. Da bi prekinula začarani krug, važno je razumjeti da se svaki osjećaj, pa tako i strah, aktivira pod utjecajem naših misli, odnosno razmišljanja. Općenito, da bismo umanjili neugodne osjećaje, primjenjujemo niz ponašanja kojima se od njih štitimo. Konkretno, pomisao da bi mogla biti ostavljena, u tebi izaziva strah koji sprječavaš tako da prva ostavljaš partnera i time izbjegavaš krajnju ‘katastrofu’ – da budeš ostavljena.
Kao i s bilo kojom drugom vrstom straha, primarna je strategija koja u tome može pomoći suprotna izbjegavanju, odnosno izlaganje. U tvom slučaju, izložiti se znači zapravo ostati u vezi unatoč mogućnosti da bi mogla biti ostavljena. Vjerujem da ti takvo preuzimanje rizika može zvučati zastrašujuće, ali radi se zapravo o prihvaćanju mogućnosti da se loše stvari i ishodi uvijek mogu dogoditi, ali pitanje je kolika je njihova vjerojatnost. Poslužit ću se banalnim primjerom – svakim sjedanjem u auto riskiramo da nam se dogodi prometna nesreća, no izbjegavamo li zbog toga vožnju automobilom? Ne – koristimo se automobilima zbog puno više prednosti koje nam vožnja pruža, unatoč rizicima. Jednako tako, biti u partnerskom odnosu unatoč riziku da mu dođe kraj, znači moći uživati u odnosu i svemu što on pruža. Upravo su prepoznavanje, osvješćivanje i restrukturiranje takvih i sličnih misli efikasne strategije suočavanja. U pozadini misli nalaze se uvjerenja nastala pod utjecajem naših ranih iskustava o tome kakvi smo mi i kakvi su drugi. Odgovori na pitanja poput: „Što je najgore što se može dogoditi ako budem ostavljena?“ „Ako sam ostavljena, onda…. što to govori o tebi?“ – dio su dubljih razina razumijevanja sebe, do kojih možeš doći uz pomoć terapeuta. Psihoterapijom je moguće mijenjati i razvijati nove obrasce ponašanja koji će pridonijeti postizanju pozitivnih promjena na emocionalnom planu. Tvoje pitanje o konkretnim postupcima koje možeš poduzeti ukazuje na spremnost za rad na sebi i u tome ti želim svu sreću. Sljedeći korak koji možeš poduzeti jest odabrati mjesto u kojem se moguće uključiti u psihoterapiju: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/.
Ana Goleš, psihologinja
