Pismo
Poštovanje, trebala bi roditi za osam dana po terminu i jako se toga bojim. Do prije dva tjedna panika me nije hvatala, nisam puno ni bila razmišljala o samom porođaju, kao, kontam, nije baš da mogu puno utjecati na to, ali, evo, kako se termin bliži, sve me više hvata panika. Najviše zbog toga što nikad ništa nisam slomila, nikad nisam radila neki teži fizički posao, nikad nisam bila teže, pa čak ni lakše ozlijeđena. Vrhunac mi je bio kad sam porezala prst ili se zabila konjenom/nožnim prstom u regal. Dakle, moja tolerancija boli je vjerojatno u minusu. Strah me da mi tijelo to neće izdržati jer se nigdje nisam mogla ni “čeličiti” za to. Imam pokoju kontrakciju, širi mi se zdjelica, beba zna udariti na nezgodna mjesta i to me sve, naravno, boli. I onda pomisao da će ta bol, navodno, biti 4 893 938 puta jača, trajati satima dok beba od tri i pol kilograma ne izađe iz mene (btw, prije trudnoće sam imala 58 na 173, dakle nisam ni nekakva “masa” (trenutačno imam 70, ali je to sve doslovno u bebi, plodnoj vodi, grudima, nemam nimalo viška na ostatku kože). I, kao što žene kažu, to jeenajveća bol koju ću osjetiti i onda završe rečenicu sa: “Ali svi su rodili, i ti ćeš.” Što mi i nije neka utjeha jer ja, iskreno, i nisam baš hrabra, a osim toga ako ne nešto mogu, bez problema odustanem od toga, pa mi se sve čini da ću, kada sam porođaj krene, biti u fazonu: “Ne mogu ja ovo, odustajem, neka izađe sam kad bude mogao ili ga izvadite golim rukama.” Sve u svemu, poanta je u tome da koliko god je ljudsko tijelo, pogotovo ovako u trudnoći, čudo, jel’ to isto tijelo stvarno spremno bez ikakve prethodne pripreme roditi cijelo dijete? I to istiskujući satima?
Odgovor
Draga čitateljice,
osjećati strah pri pomisli na porođaj, potpuno je normalno. Osjećati strah tjedan dana prije termina, jednostavno je neizbježno.
Porođaj je definitivno jedan od najizazovnijih i najposebnijih tretnutaka u životu žene. To je trenutak kada na svijet donosiš jedno malo živo biće. I, da, to biće najčešće teži više od tri kilograma i izlazi kroz poprilično uzak otvor (bilo vaginalno, bilo carski) tako da je bol neizbježna. Iskustva žena su individualna, i svaka ima svoju priču.
Utješno, a istodobno i frustrirajuće, jest to što nijedna tvoja karakteristika (težina, visina, tolerancija na bol i sl.) ne može značajno utjecati na tvoje iskustvo porođaja.
Boli li porođaj? Boli. Jako? Poprilično. Može li suvremena medicina učiniti nešto po tom pitanju? Može. Za smanjenje patnje kod žena koristi se epiduralna analgezija. Kada se na vrijeme aplicira, u značajnoj mjeri olakša cijeli porođaj. Porođaj se sastoji od nekoliko faza i moram naglasiti da je faza “istiskivanja” zapravo faza izgona koja je na samom kraju i zapravo traje vrlo kratko, ali intenzivno. Tome prethode trudovi koji su podnošljivi dok su razmaci malo veći.
Iskustvo porođaja kakvog ti zamišljaš, mučenje je koje traje satima. To uistinu ne mora biti tako. Mnoge mlade žene rode vrlo brzo, a uz pomoć epiduralne cjelokupno iskustvo ne percipiraju traumatičanim.
Kada uzmeš svoje dijete u ruke, vjerujem da ćeš pomisliti da se sve to isplatilo. No nećeš baš odmah zaboraviti 🙂
E, sad, što možeš učiniti da samo iskustvo ipak prođe malo manje stresno i bolno? Za početak, ne znam jesi li informirana da imaš pravo izraziti želje vezane za porođaj. Dobro je napisati ih i predati papir. Neke od tih želja možda neće moći biti uslišene (način porođaja, izostanak epiziotomije), ali ako želiš epiduralnu, to možeš odmah naglasiti i vjerujem da će se osoblje pobrinuti da to čim prije bude omogućeno.
Nadalje, jesi li planirala pratnju na porođaju? Partnera, ako je moguće? To je važna stavka i velika pomoć. Ako se priča otegne, a trudovi ne budu iscrpljujući, imat ćeš nekoga za razgovor i podršku. Kada krene biti intenzivno, moći ćeš nekome stisnuti ruku i barem malo podijeliti bol koju prolaziš. Također, postoje videozapisi koje možeš pogledati zajedno s pratnjom, a u kojima je prikazano kako da ti druga osoba pridržava leđa za vrijeme truda; nekima je to znalo pomoći.
Naravno, tu je i disanje. U trenutku kada krenu trudovi teško se usredotočiti na disanje, ali to uistinu može pomoći. Primalja koja je uz tebe može te voditi u tehnici disanja, a da bi se osjećala kao da radiš neku pripremu možeš i kod kuće malo vježbati. Postoje i različite relaksacijske tehnike, ali ako nisi do sada imala iskustva s njima, onda je to možda manje efikasno jer u tom trenutku zaboravimo i ono što smo znali.
Da odgovorim na tvoje pitanje – je li naše tijelo spremno to izdržati? Jest, spremno je. Ako porođaj ne ide kao što je planirano, tu su doktori koji će poduzeti potrebne mjere da sigurno na svijet iznesu bebu.
Nema velikih riječi utjehe. Ono što ti sigurno mogu reći jest da sve ima svoj vremenski okvir. Kako porođaj, tako i oporavak od porođaja. Ako se odlučiš na dojenje i uspostaviš ga… i adaptacija na dojenje traje neko vrijeme, nije jednostavna, ali isto tako prođe. Tako prolaze i trenuci, dani, tjedni s tvojim djetetom. Neka vam je sa srećom i želim ti da upijaš svaki trenutak vašega zajedničkog života. S vremenom ono teško i bolno lagano izblijedi.
Polako i hrabro zakorači u svijet roditeljstva.
I ako nešto poželiš pitati, samo nam se obrati!
Tamara Milovanović, psihologinja
