Pismo
Već duže vrijeme bolujem od depresije. Samopouzdanje mi je jako loše, zbog straha od neuspjeha napustio sam jedan fakultet i upisao drugi, ali opet mi se stalno uvlači nervoza da neću uspjeti upisati višu godinu studija. Osim studija, imam velik problem i sa suprotnim spolom te imam osjećaj manje vrijednosti i da ništa ne zaslužujem. Kad trebam učiti, nemam motivaciju, ali me i dalje pere strah, no i kad uspijem, jako teško pamtim gradivo. Molim vas za pomoć. Što da radim?
Odgovor
Dragi mladiću,
strah od neuspjeha, kada je intenzivan, utječe na osobu tako kako to opisujete kod sebe: dolazi do izbjegavanja situacija koje se percipiraju prezahtjevnima (poput napuštanja fakulteta), povjerenje u sebe se smanjuje, dosjećanje i pamćenje gradiva je otežano, motivacija opada, a subjektivna težina suočavanja sa svakodnevnim izazovima postaje neizdrživa. Problemi sa suprotnim spolom dio su iste priče. Ne znam kako se točno taj problem manifestira kod vas, ali vjerojatno je strah od neuspjeha (odbijanja ili srama) povezan s izbjegavanjem brojnih situacija koje su potrebne da bi se realizirao nekakav odnos s osobom suprotnog spola (poput iniciranja razgovora, upoznavanja, pozivanja nekoga van, samootvaranja, održavanja kontakta kroz vrijeme). Možda zbog toga radije odustajete negoli „riskirate“.
Izbjegavanje, iako se čini dobrim načinom nošenja sa stvarima koje izazivaju nelagodu, zapravo je neproduktivno i kontraproduktivno. Ono dovodi do početnog olakšanja i opadanja te neugode, ali zapravo podržava cjelokupni problem. Ako osoba stalno nešto izbjegava, odriče se brojnih prilika i iskustva koje bi joj dalo poruku da nije sve onako crno i nemoguće kako se čini. Problem zapravo opstaje i s vremenom postaje sve veći i teži. I sami ste primijetili da se i na drugom fakultetu ponavljaju iste stvari i da Vam je jednako teško. To nije zato što ne možete zadovoljiti kriterije za uspjeh, već je vjerojatnije da je vjerovanje da nešto ne možete utjecalo na to da odustanete.
Strah od neuspjeha dio je socijalne anksioznosti, straha od negativne procjene, kritike ili odbijanja od strane drugih ljudi. Neke socijalne situacije čine se zastrašujućima zbog različitih vjerovanja koje osobe imaju, poput onih da nešto ne čine dovoljno dobro, da će drugi primijetiti njihove nedostatke, da će biti grubi prema njima, iskritizirati ih ili ismijati, da će pred drugima ispasti glupi, dosadni, nespretni… Ljudi sa socijalnom tjeskobom izbjegavaju društvene situacije, upoznavanje drugih ljudi, što smanjuje kvalitetu njihova društvenog života i mogućnosti ostvarivanja svojih punih potencijala, pa je depresivno raspoloženje često pratilac svega toga. Izbjegavanja su povezana s depriviranošću, uskraćenošću, nezadovoljenjem svojih socijalnih i akademskih potreba, ali i stalnim negativnim promišljanjem o sebi. Teško je biti dobro ako sebe ne vidimo dovoljno dobrim.
Kao i kod drugih strahova, jedino suočavanje sa zastrašujućim situacijama omogućava da se osobe nauče s njima adekvatno nositi te s vremenom intenzitet straha opada. To zvuči kao najveći izazov – izložiti se onome čega se osoba boji, ali tijekom terapije se to radi postupno uz jačanje osobne spremnosti na to. Možda je Vaša depresija ozbiljnija od ovog što sam napisala, a ako jest, vjerojatno ste već bili u kontaktu sa psihologom ili psihijatrom i imate iskustvo rada na sebi. Ako i niste, možda je dobro vrijeme da potražite stručnu pomoć. Psihološko savjetovalište za studente danas je uobičajena sastavnica svakoga modernog sveučilišta, pa tako i u Osijeku. Usluge su besplatne i to je u ovom trenutku najbolje što možete učiniti za sebe, u brizi za vlastitu dobrobit.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
