Pismo
Pozdrav,
ne znam otkud da počnem. Naime, od svoje 14 godine imam dijagnosticiran Hashimotov sindrom i hipotireozu. Nisam imala nikakve simptome do 7. ožujka ove godine, od kojih je jedan bio i napadaj panike. Otad se užasno bojim smrti i bolesti. Svaki dan mislim da imam nekakav rak ili druge ozbiljne bolesti. Išla sam nekoliko puta kod raznih liječnika, ali ne znam dokad će to trajati. Ne znam da li da nastavim s odlascima liječnicima (i onda sumnjam u njihove dijagnoze) ili kako da se riješim te hipohondrije. Molim Vas za savjet.
Odgovor
Draga djevojko,
S obzirom na Vašu dijagnozu odlazak liječniku je nužan. Liječnik je taj koji odlučuje je li i kada potrebna nadomjesna hormonalna terapija ili se još uvijek stanje može tretirati određenim dodacima (poput selena i cinka) koji mogu smanjiti simptome umora i iscrpljenosti, povratiti energiju te održavati hormonalnu ravnotežu. U slučaju kada osoba počinje uzimati terapiju, povremeni kontrolni pregledi su važni kako bi se dobilo informacije o tome odgovara li propisana terapija. Terapija neće dovesti do konačnog izlječenja, ali će ublažiti simptome i prevenirati moguće komplikacije.
Ono što iz Vašeg upita ne znam jest koji su to razni liječnici kod kojih idete i zbog čega ih ima više. Je li to zbog određenih pretraga koje još uvijek činite, želite li drugo mišljenje ili posjećujete liječnike zbog drugih somatskih tegoba? Kada spominjete hipohondriju, odlazak raznim liječnicima može biti dio sigurnosnog ponašanja, odnosno nastojanja osobe da pri pojavi bilo kojega tjelesnog simptoma odmah provjeri što joj je i je li bolesna. Takvi pregledi umiruju osobu jer najčešće sazna da nije ozbiljno bolesna, ali to umirenje je kratka vijeka. Pri pojavi bilo kojega drugog neugodnog tjelesnog simptoma, sve se ponavlja. U slučaju hipohondrije odlasci liječniku su neproduktivni i podržavaju stalnu usmjerenost na moguće znakove bolesti i strah od bolesti i smrti. U tom slučaju mnogo je efikasnije zatražiti pomoć psihologa. Međutim, ponavljam, u slučaju hipotireoze nužno je biti praćen od strane liječnika.
Svoj strah od smrti i bolesti povezujete s napadom panike koji se je javio prije nekoliko mjeseci. Napad panike je iznenadan, jaki, preplavljujući osjećaj neugode i straha praćen neugodnim tjelesnim simptomima (poput lupanja srca, ostajanja bez daha, vrtoglavica, plitkog i otežanog disanja, osjećaja slabosti) koji se pogrešno interpretiraju kao neposredna fizička ili mentalna katastrofa (poput gušenja, srčanog napada, smrti, kolapsa, gubitka kontrole ili ludila). Činjenica je da iako vrlo neugodan, napad panike nije opasan i neće dovesti do očekivane katastrofe. Prođe sam od sebe. Međutim, problem je taj da kada osoba stekne sklonost katastrofičnoj interpretaciji tjelesnih reakcija, postaje pretjerano pobuđena, osjetljiva na te reakcije te je stalno usredotočena na svoje tijelo osluškujući ga, prateći što se u njemu događa i na taj način zamjećuje neke uobičajene i normalne osjete ili promjene koje doživljava kao dokaz nekog poremećaja ili bolesti. Čini mi se da se to dogodilo i Vama, da su pojava simptoma hipotireoze i napad panike ojačali vašu osjetljivost na tjelesne osjete koje interpretirate kao bolest.
Nije lako u Vašim godinama imati dijagnozu kronične bolesti. No sama hipotireoza ne mora biti dominantan čimbenik Vašoj zdravstvenoj uznemirenosti, već se ona može pripisati pojačanoj usmjerenosti na tijelo, traženju umirenja posjećivanjem liječnika, prevelikoj zaokupljenosti promjenama u tjelesnim stanjima i pogrešnoj interpretaciji da sve što osjećate upućuje na bolest. Sve to zasigurno smanjuje kvalitetu Vašeg života. Stoga mislim da bi bilo dobro posjetiti psihologa, uključiti se u psihoterapiju, promijeniti vjerovanja o svom problemu, naučiti se opustiti, povezati se sa svojim tijelom na drukčiji način te promijeniti životne navike, što će sasvim sigurno imati povoljan učinak i na hormonalnu ravnotežu.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
