Pismo
Pozdrav, studiram u Splitu, a inače sam iz Rijeke. Prve dvije godine studija imala sam konstantne napadaje panike strahujući da će se nekome od mojih bližnjih ili meni nešto dogoditi. Taj sam osjećaj objašnjavala stresom zbog fakulteta i studiranja u drugom gradu. Naime, prije dvije godine otac mi se iznenada razbolio, a prije godinu i pol je umro. Tada su mi se napadaji panike vratili i javljaju se uglavnom kada idem spavati. Budi me jako lupanje srca, noćne more, preznojavanje i stiskanje u prsima. S obzirom na to da sam kao mala operirala srce, odlučila sam napraviti pretrage (holter, utz, ekg) i sve je u redu pa pretpostavljam da je to na psihičkoj bazi. Također, završna sam godina fakulteta i stalno putujem na relaciji Rijeka – Split pa je prisutan i stres, ali zanima me imate li kakav savjet kako bih to ublažila jer mi ometa svakodnevni život (ili previše sna ili premalo sna, konstantna briga, opadanje kose i pogoršanje autoimunih bolesti…). Zahvaljujem na odgovoru!
Odgovor
Draga djevojko,
hvala na povjerenju koje si nam ukazala odlučivši s nama podijeliti svoje teškoće.
Prije svega, htjela bih ti izraziti sućut zbog gubitka oca. Vjerujem da je to bilo intenzivno i teško razdoblje za tebe i jako mi je žao što si kroz to morala prolaziti.
Žao mi je i što se suočavaš s napadajima panike koji te ometaju u svakodnevnom funkcioniranju i izazivaju ti dodatne teškoće. Svakako mi je drago što si se javila jer dobra je vijest da se na napadajima panike uspješno može raditi. Napadaji panike, iako vrlo neugodni, nisu opasni. I sama si navela da si prošla određene medicinske pretrage i ustanovila kako je sa srcem sve u redu te da su vjerojatno napadaji posljedica nekih psihičkih teškoća. Napadaji panike česta su pojava, pogotovo među mladima. Javljaju se kada osoba počinje krivo tumačiti neki tjelesni simptom i razmišljati o katastrofičnim posljedicama. Napadaj panike stoga nije ništa drugo nego pretjerana pojava straha od nečega što nije stvarna prijetnja, odnosno ono što zovemo anksioznost. Tako, primjerice, ako osoba osjeti nagli porast otkucaja srca, može pomisliti da će joj se nešto dogoditi (da će dobiti infarkt, da će se onesvijestiti, da će umrijeti i sl.). Te negativne misli dovedu do pojave anksioznosti koja zauzvrat povećava tjelesne simptome. Na to se nadodaju nove negativne misli, koje obično budu još neugodnije i samim time anksioznost poraste. Tako se aktivira spirala anksioznosti i dođe do napadaja panike. Zato je važno znati da panika nije opasna. Od panike se ništa ne može dogoditi, osoba neće dobiti infarkt niti će umrijeti. Zato je najbolji način da osoba pobijedi paniku taj da joj se izloži. Svaki napadaj panike koji si do sada imala je završio (je li tako?), što znači da se anksioznost prirodno nakon nekog vremena smanjila. Razumijevanje da simptomi koje osjetiš nisu opasni, osvještavanje misli koje se pritom javljaju te disanje mogu ti pomoći da napadaj panike brže prođe i da se s vremenom prestane javljati. Također, navela si kako si prije imala razdoblje intenzivnih napadaja panike koji su se onda na neko vrijeme povukli. Što ti je tada pomoglo da se nosiš s njima? Vjerujem da neke korisne strategije koje su ti tada pomagale, mogu pomoći i sada, a prethodno pozitivno iskustvo nošenja s napadajima panike može ti dati dodatno samopouzdanje da se ponovno s njima uspješno nosiš.
S obzirom na ostale teškoće koje navodiš (stres, teško životno iskustvo, pogoršanje autoimune bolesti), mogu pretpostaviti da panika možda nastaje zbog sveprisutne anksioznosti koja te često preplavi, i onda se ta anksioznost manifestira kao napadaj panike. Moguće da su napadaji panike način na koji anksioznost izađe na površinu, nakon što dugo stoji unutra. Ako ti se čini da moja pretpostavka ima smisla, probaj samu sebe upitati: Kako se nosim sa stresom? Kako sam se nosila s teškim životnim situacijama? Što radim da se opustim ili da si pomognem? Jesam li svjesna svega onoga što mi stvara anksioznost? Je li anksioznost ili neka druga neugodna emocija nešto što pokušavam potisnuti ili se suočavam s neugodnim osjećajima? Odgovori na ova pitanja mogu ti pomoći da sama pronađeš uzrok teškoća i počneš svjesnije raditi na tome.
Panični napadaji često znaju nastati i kao posljedica nedovoljno prorađenih neugodnih emocija. Ako su napadaji panike nešto što te budi noću i ako imaš i druge teškoće, možda je doista riječ o nekim dubljim iskustvima i stresorima na kojima bi bilo dobro raditi. Za to uvijek možeš potražiti podršku. U Rijeci djeluje Studentski savjetovališni centar koji nudi psihološku pomoć studentima. Pokušaj se malo raspitati postoji li tako nešto na Sveučilištu u Splitu. Mislim da svakako možeš profitirati od podrške i uz nečiju pomoć poraditi na teškoćama koje te muče. Završna godina studija i druge životne situacije koje navodiš zaista mogu biti jako stresne pa je sasvim u redu potražiti pomoć.
Ako zbog nekog razloga ne želiš potražiti podršku, preporučila bih ti da pronađeš ili prepoznaš aktivnosti koje te opuštaju i pokušaš svakodnevno provoditi barem jednu od njih. To može biti lagana tjelovježba, šetnja, čitanje knjige ili odlazak na kavu s prijateljicama. S obzirom na to da imaš teškoća sa spavanjem, svakako obrati pažnju i na higijenu spavanja. Navečer prije spavanja pokušaj slijediti istu rutinu, uvesti neku opuštajuću aktivnosti, ograničiti vrijeme na mobitelu (ako ga provodiš prije spavanja). Ako primjećuješ da se prije spavanja javljaju neke neugodne misli, zapiši ih na papir i ostavi ih za ujutro. Do ujutro se ništa neće dogoditi, a zapisivanje misli pomoći će ti da ih na neki način materijaliziraš i vidiš da nisu toliko strašne. Na Youtubeu ili na mobilnim aplikacijama imaš razne vježbe za opuštanje. Možeš se služiti mindfulnessom ili jednostavno opuštati uz kakvu umirujuću glazbu.
Čini mi se da zaista naporno i vrijedno radiš i vjerujem da ćeš i ovo uspješno svladati. Samo hrabro, uz tebe sam.
Sretno i bit će sve OK!
Ana Đorić, psihologinja
