Pismo
Pozdrav, muči me što ne znam kako dalje. Treći sam razred jedne strukovne škole, struka koju sam odabrala dobro mi ide, ali ne bih htjela to raditi do kraja života. Voljela bih ići van, raditi nešto drugo. Mislim da sam se skroz zeznula sa svojim odabirom. Ne želim ništa govoriti svojima jer me neće razumjeti, jako će mi prigovarati. Uvijek kažu da je to život, da treba stisnuti zube i nositi se sa svojim odlukama. Ja bih za sebe više, želim ići na fakultet, želim se preseliti u neku drugu državu, a čini mi se da je sve to preskupo, svi ti koledži su strašno skupi, ne znam kako. Možda bi stvarno bilo najbolje da radim to što ću završiti u petom mjesecu, stisnem zube i šutim. Sve me to jako brine i žalosti.
Odgovor
Pozdrav!
Hvala ti što si nam se javila.
Prije svega htjela bih te navesti da si uzmeš trenutak i proslaviš što je ovako značajno razdoblje (skoro) iza tebe. Završetak srednje škole nije mala stvar pa se zaista nadam da ćeš si moći izdvojiti vrijeme da se prisjetiš svih ocjena, svoga rada i truda koje si uložila u te protekle tri godine. Od srca ti čestitam.
A sada da prijeđemo na ono što si pitala. Američko-njemački psiholog Erik Erikson rekao je da se svatko od nas u određenim godinama nađe u situaciji kada ima zadatke koje treba riješiti kako bi mogao sazrijeti. To nisu matematički ili logički zadaci, riječ je o životnim, odnosno razvojnim zadacima. Smatrao je da u životu postoje veće krize koje kada ih riješimo (uspješno ili neuspješno) pomažu da se razvijemo kao osobe. Smatramo da je razdoblje u kojem se ti trenutačno nalaziš obilježeno stvaranjem identiteta, ispitivanjem svega što si dosad proživjela i što bi htjela dalje, procjenjivanjem načina prema kojem su te roditelji odgajali i što su ti govorili. Vrlo je često da se u ovoj “životnoj krizi” prisjećamo nekih rečenica ili situacija u kojima su nas naši roditelji učili stvarima koje smo zaključili da su pogrešne za nas. Neke rečenice i stvari ćemo ipak rado preuzeti od roditelja i nastaviti živjeti kako su nam oni savjetovali.
Prema ovome što si napisala, zvuči kao da se baš to upravo tebi događa. Prepoznajem kako si trenutačno zbunjena zbog odluka koje trebaš donijeti, ali pišeš da te trenutačna situacija ujedno i žalosti i brine. Preispitivanje i donošenje odluka u nama može izazvati cijeli spektar različitih emocija od uzbuđenja do žalosti. U redu je tako se osjećati i hvala što si to odlučila napisati i podijeliti s ostalima.
Tek što si donijela jednu važnu odluku u svom životu (koju srednju školu upisati), već si se našla na završetku toga značajnog razdoblja. A sada se ponovno to isto pitanje (ali u ponešto izmijenjenu obliku) pronašlo na tvom repertoaru – što i kako dalje. Pohvalno je to što bi željela dalje studirati i isprobati neki drukčiji život izvan granica naše države. Takve odluke sigurno nisu lake i vjerojatno ih nećeš moći sama donijeti. No ono što možeš sama zaključiti jest smjer u kojem želiš da se tvoja budućnost ostvari. Takvo što može zvučati zastrašujuće, ali je dobro promisliti o tome gdje se vidiš za pet ili deset godina. Možeš li trenutačno odgovoriti na ta pitanja? Ili, ako ti je teško zamisliti se toliko unaprijed, gdje se vidiš za godinu dana? Što radiš? Čime se baviš? Gdje se nalaziš?
Tim si pitanjima možeš pomoći postaviti jasniji cilj kojemu ćeš težiti.
Prema tvom upitu stekla sam dojam da si osoba koja zna što hoće pa vjerujem da ćeš moći zamisliti barem širu sliku svoje budućnosti. Kada spoznaš što je to što uistinu želiš, valjalo bi razmislit na koji ćeš način to ostvariti.
Da bismo se pokrenuli i započeli ostvarivati svoje želje, važno je da znamo postaviti ciljeve. Ciljevi se trebaju postaviti mudro pa bih ti zapisala neka zrnca mudrosti koja bi ti mogla u tome pomoći.
1. Cilj bi trebao biti mjerljiv poput :”Želim položiti ispit s 4 ili više.”
2. Pri definiranju ciljeva uzmi u obzir svoj dosadašnji raspored pa cilj uklopi u realni vremenski okvir: “U idućih godinu dana prikupit ću svu dokumentaciju koja mi treba da upišem studij u Ljubljani.” Ili: “Učit ću svaki dan po sat vremena od 1. travnja do 1. svibnja.“
3. Cilj treba biti dostižan, odnosno treba ga biti moguće ostvariti. Poželjno je da nije prezahtjevan, ali ni prelagan kako bi te potaknuo da ga zaista ostvariš. Primjer je takva cilja: “Do kraja ove školske godine napisat ću popis studija na koje želim ići i njihove uvjete za upis.”
4. Jako je važno da je cilj povezan s onime što u konačnici želiš, kao što je: “Od rujna krenut ću na pripremu za polaganje državne mature kako bih se iduće godine mogla prijaviti na neke od željenih fakulteta.”
5. U konačnici cilj treba biti jasan i detaljan što bi značilo da ciljem odgovaraš na pitanja Tko? Što? Kada? Gdje? Zašto?
Upravo to kako ćeš odgovoriti na svoju trenutačnu potrebu za daljnjim studiranjem (ili ne), gradiš osobu kakva želiš biti za deset godina. Iako se može činiti zastrašujućim, želim da sa sobom nosiš misao da u životu uvijek postoje mogućnosti i da zaista za neke stvari nema vremenske granice. To su uistinu velike odluke pa je pohvalno što si odlučila potražiti pomoć, a svakako bi bilo dobro da porazgovaraš još s nekim iz svoje okoline, kome vjeruješ i s kim se osjećaš ugodno.
Želim ti još uspješnije godine koje su pred tobom! Sretno!
Gracia Dekanić Arbanas, psihologinja
