Pismo
Ne mogu shvatiti imam li socijalnu anksioznost i, ako imam, postoji li rješenje toga ili moram naučiti živjeti s tim. Sve je, naime, počelo nakon srednje škole, u godini pauze do upisa fakulteta (prije tri godine). Počela sam se povlačiti u sebe, ne mogu biti otvorena prema novim ljudima, a osjećam i veliku tjeskobu na fakultetu, toliku da razmišljam odustati zbog javnog izlaganja pred ljudima s kojima nisam uspjela stvoriti nekakav kontakt, evo već treću godinu. Situacija se malo poboljšala nakon što sam otišla odraditi sezonu u drugi grad i maknula se od ove okoline.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na pismu i opisu tvoje situacije. Čitajući tvoje pismo dobivam dojam da tvoje doživljavanje i ponašanje ovisi o okolini u kojoj se nalaziš. Spomenula si kako osjećaš tjeskobu tijekom upoznavanja novih ljudi i tijekom izlaganja pred kolegama. Zanima me, javljaju li se ti simptomi samo na fakultetu ili i u drugim situacijama? Socijalna anksioznost doista može biti uzrok navedenih teškoća. O njoj možemo govoriti kada osoba doživljava vrlo visoke razine tjeskobe u društvenim situacijama, dovoljno jake da joj stvaraju značajnu tjeskobu, što utječe na svakodnevno funkcioniranje. Znaš, često socijalno anksiozne osobe u situacijama koje im izazivaju jaku tjeskobu imaju puno iskrivljenih misli i pretpostavki. Neke su od najčešćih da će drugi misliti o njima loše, da će se osramotiti ili pak misle da će ispasti glupi ili nesposobni. Često smatraju da su drugi ljudi kritični i skloni procjenjivanju. Kada se nađu u društvu, skloni su svu pažnju usmjeriti na sebe, svoje misli, emocije ili tjelesne senzacije, umjesto da pažnju usmjere na temu razgovora i širu okolinu. Događa li se to i tebi? O čemu općenito razmišljaš kada si u društvu? Koje ti misli prolaze kroz glavu? Kako se ponašaš?
Ako tvoje promišljanje ide u smjeru da je problem usko povezan uz fakultetsko okruženje, slažem se s tvojom idejom kako bi bilo dobro preispitati vlastiti interes za trenutačni fakultet i grad u kojem boraviš. Možeš krenuti od preispitivanja vlastitih vrijednosti općenito pa postupno razmisliti o vrijednostima u pojedinim životnim područjima poput obrazovanja. Čemu istinski težiš? Što te ispunjava? Što općenito cijeniš vezano uz učenje, edukaciju i osobni razvoj? Koje obrazovanje te privlači? Je li odabrani studij bio tvoj osobni izbor ili želja drugih važnih osoba, poput roditelja, drugih članova obitelji i sl.? Je li ideja o odustajanju od fakulteta u skladu s tvojim vrijednostima i željama? Koja su još moguća rješenja ove situacije? Da ti se draga osoba nalazi u sličnoj situaciji, što bi joj savjetovala?
Što se točno promijenilo odlaskom u drugi grad? Je li razina tjeskobe bila niža? Koje su misli tada bile najučestalije – pozitivne, negativne ili pak neutralne? Jesi li uspijevala ostvariti kontakt s drugim ljudima? Kako si se ponašala u društvu? Čemu to pripisuješ?
U idućem razdoblju voljela bih da se doista pitaš što želiš u životu, čemu težiš, koje osobe želiš pored sebe, a koje ne želiš, da identificiraš ciljeve kojima težiš i navedeš sitne konkretne akcije koje će te približiti ostvarenju tih ciljeva. Također, voljela bih da razmisliš na koji način možeš u sadašnjem trenutku obogatiti svoju dnevnu rutinu, neovisno o tome gdje boraviš. Koje te aktivnosti ispunjavaju, koje su te prije uveseljavale, a više nisi uključena u njih, što misliš koja aktivnost bi ti bila zabavna i ugodna, a uporno odgađaš uključivanje u nju? Uključivanje u ugodne aktivnosti općenito utječe na naše raspoloženje i ponašanje te potiče motivaciju. Sve to možeš osmisliti zajedno sa starim, tebi poznatim, prijateljima pa se postupno otvarati prema drugima ako osjetiš potrebu.
Nadam se da će te navedena pitanja potaknuti na razmišljanje i da će ti pomoći rasvijetliti put koji je pred tobom. Sretno i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja
