Pismo
Imam problem s velikim grupama ljudi, tj. socijalnu anksioznost. Inače uopće nemam problem, osim ako nisam u društvu s više od tri-četiri čovjeka, onda totalno zamrznem. Nemam pojma zašto se to događa i kako to riješiti.
Odgovor
Draga djevojko,
socijalna anksioznost jedan je oblik fobije, straha od neke situacije koja zapravo nije opasna. Nešto je složenija od jednostavnih fobija jer je povezana sa strahom od događaja koji se ne mogu opažati, poput negativne procjene, kritike ili odbijanja od strane drugih ljudi. Situacije govorenja, jedenja ili pisanja pred drugim ljudima čine se zastrašujućima zbog različitih vjerovanja koje osobe imaju, poput onih da nešto ne čine dovoljno dobro, da će drugi primijetiti njihove nedostatke, da će biti grubi prema njima, iskritizirati ih ili ismijati, da će pred drugima ispasti glupi, dosadni, nespretni… Spektar socijalnih situacija koje ljudima stvaraju nelagodu je mnogo širi, baš kao što i misli koje imaju mogu biti različite od ovih koje sam navela.
Najčešći ponašajni simptomi kod fobija jesu izbjegavanje ili smrzavanje. Ljudi s fobijama, naime, najčešće izbjegavaju situacije ili objekte koji izazivaju strah, pa tako oni koji se boje lifta koriste stepenice, oni koje se boje psa ne samo da im ne prilaze nego često bježe od njih, ljudi koji se boje buba izbjegavaju livade i boravak u prirodi. Ljudi sa socijalnom tjeskobom izbjegavaju društvene situacije, upoznavanje drugih ljudi, što smanjuje kvalitetu njihova društvenog života i mogućnosti ostvarivanja svojih punih potencijala. Neke socijalne situacije je teško izbjeći pa ih osobe trpe sa znatnom razinom nelagode ili se velik broj njih „smrzne“, ponašaju se neprirodno ili samo šute, najčešće potpuno usmjereni na sebe, svoju nelagodu i bujicu negativnih misli.
Izbjegavanja nisu odgovarajući način suočavanja. Kao i kod drugih strahova ili fobija, jedino suočavanje sa zastrašujućim situacijama omogućava da se osobe nauče s njima adekvatno nositi te s vremenom intenzitet straha opada. To zvuči kao najveći izazov – izložiti se onome čega se osoba boji, ali se tijekom terapije to radi vrlo postupno uz jačanje osobne spremnosti na to.
Socijalna fobija javlja se kod 13 – 16 posto ljudi, blaži oblici mnogo su češći, a njezina se učestalost povećava zadnjih nekoliko desetljeća. Iako se simptomi smanjuju u srednjim godinama, subjektivnu muku koju nosi sa sobom, narušenu kvaliteta života i ograničene mogućnosti u privatnom ili poslovnom funkcioniranju dobar su razlog da se potraži pomoć. Kao studentica, imate mogućnost besplatnog savjetovanja u Psihološkom savjetovalištu Sveučilišnoga savjetovališnog centra, gdje se uz individualno održava i grupno savjetovanje upravo da bi se pomoglo socijalno anksioznim studentima. Možda Vam ideja grupnog savjetovanja izaziva negativnu prvu reakciju, ali opet napominjem da se može poraditi na spremnosti za uključivanje u grupu. Važno je znati kako prilika da upoznate ljude sa sličnim iskustvima može biti izvor razumijevanja, dodatne podrške i ohrabrenja.
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
