Svatko od nas katkad se osjeća tužno, uznemireno ili potišteno, primjerice zbog osobnih problema (problemi u školi, prekid odnosa, gubitak prijatelja i sl.) ili onih malo globalnijih (npr. nedavna pandemija izazvana koronavirusom, prirodne katastrofe, rat i sl.). Međutim, depresija je puno više od toga, po intenzitetu, a ponajviše po efektima koje ima na nečije tijelo, misli, ponašanje i odnose, koji katkad mogu biti i pogubni. To je poremećaj raspoloženja koji karakterizira intenzivan osjećaj tuge, malodušnosti, nesposobnosti da se osjeti zadovoljstvo. Depresija duboko narušava našu sposobnost za ljubav, smijeh, rad i igru.
Osjećaj depresivnosti kao upozorenje
Depresivna osoba osjeća se beznadno, bespomoćno i često osjeća krivnju. Depresija često djeluje negativno na proces spavanja (neki spavaju premalo, drugi previše), apetit (neki jedu premalo, drugi previše), stupanj aktivnosti i spolni život. Pridonosi intenzivnijem doživljaju tjelesne boli, a povezana je i s brojnim drugim fiziološkim promjenama, narušenim hormonalnim funkcioniranjem i zdravstvenim problemima. Teškoće s koncentracijom, zapamćivanjem i nemogućnost donošenja odluka također mogu biti simptomi depresivnosti. Ti simptomi upozoravaju nas da su prošli ili tekući obrasci ponašanja neadekvatni.
Uzroci depresije su višestruki i uključuju biološke (genetske, hormonalne), kognitivne i socijalne faktore. Depresija katkad nastaje postupno, katkad se javlja naglo nakon nekoga teškog životnog događaja, koji karakteriziraju gotovo svačiji život (npr. smrt bliske osobe, razvod roditelja). Značajni životni događaji i životne promjene katkad dovode do depresije ako pojedinac ne posjeduje odgovarajući način suočavanja s njima, pri čemu su posebno rizične osobe kod kojih se ti stresni događaji višekratno pojavljuju.
Depresivnost se može javiti kod bilo koga
Postoji nešto veći rizik za pojavu depresivnosti s porastom dobi, kod osoba ženskog spola, osoba izloženih siromaštvu, dugotrajnim financijskim teškoćama, diskriminaciji i velikim životnim gubicima te kod manjinskih društvenih skupina (npr. pripadnici pojedinih nacionalnih manjina, osobe s oštećenjem organizma/invaliditetom, osobe homoseksualne spolne orijentacije). Depresiji su sklonije i osobe koje žive u geografski i klimatski zahtjevnim područjima (npr. sjever Europe).
Neke od tih skupina teže se i suočavaju s depresijom jer zbog različitih barijera imaju slabiji ili ograničeniji pristup mentalnoj zdravstvenoj skrbi.
Učestalost depresije je u porastu
Novija istraživanja pokazuju porast broja depresivnih osoba, pogotovo u mlađim dobnim skupinama. Još je zanimljivije da je to povećanje veće u bogatijim nego u siromašnijim zemljama. Čini se da tome pridonose neki novi aspekti okoline s kojima se ljudi u prošlosti nisu susretali. Jedan bi mogao biti sve veća usamljenost zbog dezintegracije obiteljskih zajednica, ali i globalnih zdravstvenih kriza kao što je pandemija koronavirusa, a dobro je poznato da su obitelj i druge značajne osobe važan zaštitni faktor protiv razvoja depresije.
Drugi je vjerojatan razlog razvoj sredstava za masovnu komunikaciju. Tijekom najvećeg dijela naše prošlosti ljudi su se uglavnom uspoređivali s članovima male zajednice u kojoj su živjeli. Sredstva masovne komunikacije omogućila su da se danas uspoređujemo s najuspješnijima u cijelom svijetu. Zasuti smo slikama bogatih, lijepih i talentiranih. Naš je socijalni status dijelom zasnovan i na tome kako i gdje vidimo sebe u odnosu na osobe oko nas pa stalno uspoređivanje sebe s nedostižnim idealima lako može dovesti do depresije.
Nije sve baš tako depresivno (barem u Rijeci)
Prema istraživanju mentalnog zdravlja mladih u dobi od 18 do 30 godina, 38% mladih Riječana nikada nije depresivno, rijetko se osjeća depresivno 35% mladih, a katkad 20% mladih, dok se 7% mladih u našem gradu u velikoj mjeri ili često osjeća depresivno.
Nešto izraženiji doživljaj depresivnosti ustanovili smo kod mlađih djevojaka, mladih s invaliditetom i/ili težom ili kroničnom bolesti, onih koji žive u kućanstvima s ispodprosječnim prihodima, nezaposlenih mladih osoba te onih koji se ne bave nikakvom aktivnosti/hobijem u svoje slobodno vrijeme.
Savjet za kraj
Da ne bi došlo do problema, svatko od nas treba nastojati ojačati svoju otpornost na stresne događaje, razvijati čim više interesa za aktivnosti kojima bi se mogli baviti tijekom dana, bilo da je riječ o školskim/poslovnim aktivnostima ili onima kojima se možemo baviti u slobodno vrijeme te pronaći i čuvati svoj mali krug velikih ljudi.
Ako već dođe do problema, ohrabrujuća je činjenica da je depresija lječiva. Prvi korak do izlječenja može biti i portal svejeok.hr.
Autori: prof. dr. sc. Igor Kardum, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i dr. sc. Kristina Dankić, Odjel gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Rijeke
