Pismo
Samo igram igrice, napustio sam faks, u srednjoj sam izbjegavao učenje, katkad izađem s prijateljima van, nemam djevojku. Igram igrice desetak sati dnevno. Kako si mogu pomoći?
Odgovor
Iako ovisnost o kompjutorskim igricama još uvijek nije navedena u međunarodno priznatim dijagnostičkim klasifikacijama bolesti MKB-10 i DSM-V, pokazuje karakteristike slične onima kod drugih psiholoških ovisnosti. Ovisnost se najjednostavnije može definirati kao stanje u kojem osoba ne može funkcionirati bez određene supstance ili aktivnosti. U Vašem se slučaju radi o gubitku kontrole nad aktivnosti igranja kompjutorskih igrica i pretjeranom provođenju te aktivnosti.
Problem s ovisnostima zapravo se ogleda u tome da nam one ometaju normalno svakodnevno funkcioniranje. Navodite da ste napustili fakultet, ne radite i ne tražite posao, niste u vezi i rijetko se družite s prijateljima. S obzirom na to da ste nam se obratili pismom, pretpostavljam da niste zadovoljni trenutačnim načinom provođenja života te da želite poduzeti određene promjene.
Igranje kompjutorskih igara može nam služiti za zabavu, za ublažavanje dosade, opuštanje nakon stresnog dana, odmak misli od problema koji nas zaokuplja, poboljšavanje raspoloženja i slično. Samo po sebi, igranje kompjutorskih igara ne predstavlja problem ako je riječ o umjerenom korištenju. Međutim, ono postaje problem kada postanemo zaokupljeni time i život podredimo igranju videoigara, zanemarujući svoje obveze i odnose s drugim ljudima. Problem nastaje i kada nam, u stresnim situacijama, igrice više ne služe za relaksaciju, već kao bijeg od suočavanja s problemom. U virtualnom svijetu pokušavamo zadovoljiti neku svoju potrebu za koju mislimo da je u stvarnom svijetu nismo u mogućnosti ostvariti. No dok u virtualnom svijetu pokušavamo dobiti ono što u stvarnom svijetu nemamo, sve više se udaljavamo od toga u realnom svijetu jer u njemu ne djelujemo. Neriješeni problemi rastu, a zatim nezadovoljni realnošću, ponovno bježimo u virtualni svijet – i ulazimo u začarani krug.
Razvoju ovisnosti pogoduju određene predispozicije i okolnosti u kojima se osoba nalazi. Rizični čimbenici tako mogu biti nedostatno razvijene komunikacijske i socijalne vještine, osjećaj usamljenosti, strahovi i tjeskoba, depresivnost, nedostatno razvijeni kapaciteti za suočavanje i nošenje sa stresom, problemima i izazovima, izbjegavanje preuzimanja odgovornosti.
Ovisnost o kompjutorskim igricama može biti problem sam za sebe ili može biti posljedica nekoga drugog dubljeg problema (poput ovih prije navedenih). No ako se ne reagira na vrijeme, postaje uzrok dubljih problema.
Tek ste zakoračili u odraslu dob i pred Vama je mnogo novih zahtjeva i izazova s kojima se susrećete prvi put: upisivanje fakulteta, prvo zapošljavanje, osamostaljivanje od roditelja, ostvarivanje prve ozbiljnije veze. Budući da o tome nemate i ne možete ni imati prethodna znanja jer je riječ o potpuno novom iskustvu, normalno je da osjećate strah i da se pitate hoćete li znati ispravno reagirati u tim situacijama. Možda u nekom od tih područja nećete otprve doživjeti uspjeh. No ne trebate se bojati neuspjeha. Na neuspjeh gledajte kao na iskustvo iz kojeg ćete nešto naučiti i biti spremniji za iduće korake prema naprijed. Jedini je neuspjeh ako zbog straha od neuspjeha i ne pokušate učiniti ono što želite.
Stoga bih Vam savjetovala da se uživo obratite psihologu kako biste kroz razgovore otkrili uzrok problema, postavili ciljeve koje želite ostvariti u bliskoj budućnosti te dobili podršku u razvoju strategija za suočavanje s problemima i ostvarivanje ciljeva. Stvarni život je katkad stresan i težak, no istodobno nosi mnogo više užitka i zadovoljstva od virtualne stvarnosti. Ohrabrite se preuzeti odgovornost i okušajte se u različitim aktivnostima. Svaki uspjeh, poput pomoći u kućanstvu, slanja zamolbi za posao, izlaska na spoj, upisa fakulteta, neke fizičke aktivnosti i slično, pojačat će otpornost prema stresnim situacijama i vjeru u vlastite sposobnosti. A s boljim upoznavanjem sebe i svojih sposobnosti, uspješnije ćete odgovarati na izazove u različitim područjima života i biti zadovoljniji. Život je samo jedan, nemojte ga propustiti živjeti punim plućima.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
