Pismo
Pozdrav, imam 21 godinu, studentica sam. Imam dečka dvije i pol godine i u sretnoj sam vezi. Pišem vam zato što sam nedavno prošla kroz ružan razvod roditelja, pri čemu su svakodnevni prizori malo više od godinu dana bili vika, galama, plač, pa čak i bacanje stvari po kući. Nakon tog razdoblja više se ne osjećam jednako. Što se tiče mojih odnosa s obitelji, nikada nismo bili previše povezani, što me u zadnje vrijeme jako rastužuje kada vidim obitelj svoga dečka, pa čak dolazi i do ljubomore. Imam osjećaj da sam stalno tužna i osjećam se bespotrebno. Većinu dana provedem ležeći na kauču i ne radeći apsolutno ništa, pa se zbog toga osjećam još gore. Često mi se ništa ne da raditi i većinu vremena provodim u kući. Čini mi se da je to više-manje sve što me muči u ovom trenutku.
Odgovor
Rastava braka roditelja dovodi do značajnih promjena u životu djeteta, bez obzira na životnu dob u kojoj se nalazi. Rastavu možemo tumačiti i kao gubitak jedne zajednice, osjećaja sigurnosti i kohezije.
Primarnu obitelj čine roditelji i djeca (koliko god ih bilo) te nam obitelj može pružati sigurno utočište i cjeloživotnu podršku. Neprestane svađe između roditelja koje se ne uspiju riješiti na adekvatan način stvaraju dodatan stres unutar obitelji i uvelike imaju učinak na psihoemocionalni razvoj svakog člana te obitelji. Kada se roditelji odluče rastati (i naposljetku se rastanu) to je, najčešće, postupak o kojemu roditelji duže vrijeme odlučuju i sagledavaju sve mogućnosti. Odluka o rastavi braka donese se nakon što oba roditelja (pomno) rasprave o tome je li ta odluka najbolja koju bi mogli donijeti s obzirom na njih same, ali i na njihovu djecu. Budući da spominješ kako je brak tvojih roditelja bio prepun razmirica, svađa i otvorenog iskazivanja ljutnje, vjerujem da su tvoji roditelji smatrali da je rastava braka jedina opcija koju imaju.
Iako je možda rastava bila najbolja opcija koju su oni vidjeli, to ne znači da nemaš pravo tugovati za gubitkom koji si doživjela ili proživjeti i neke druge osjećaje koji ti se javljaju. Nakon rastave braka uobičajeno je da djeca (termin „djeca“ neovisan je o dobi) doživljavaju cijeli spektar osjećaja kao reakciju na rastavu roditelja. U nastavku ću navesti neke osjećaje koji se mogu javiti, no ako primijetiš još neki osjećaj koji doživljavaš, to je u redu. Sve emocionalne reakcije od potrebe za vikanjem (u jastuk ili u autu) do potrebe za plakanjem uobičajene su i u redu je dopustiti si da izrazimo bilo koji osjećaj koji doživljavamo. Ključ je u tome da što god osjećamo, podijelimo s drugom bliskom osobom i da te osjećaje izrazimo. S vremenom, neizražavanje osjećaja može dovesti do nekih tjelesnih simptoma poput glavobolje ili bolova u trbuhu.
Tuga. Tuga je očekivani osjećaj koji se javlja nakon što izgubimo nešto ili nekoga. Uzmemo li u obzir da se rastavom braka gubi osjećaj kohezije i sigurnosti, u redu dopustiti si neko vrijeme za tugovanje. Moguće je da se često prisjetiš lijepih trenutaka koje si imala sa svojim roditeljima ili da žališ za trenucima koje misliš da ste mogli imati, ali nećete (odatle je vjerojatno i osjećaj ljubomore kad promatraš obitelj svoga dečka). Postoje različiti razlozi zbog kojih se možeš osjećati tužno, no želim da znaš kako je to uobičajen osjećaj i u redu je da taj osjećaj pokažeš drugima. Ako želiš plakati, plači. Ako želiš razgovarati s nekim o svim lijepim trenucima koje ste imali kao obitelji ili ako želiš s nekim podijeliti što bi sve htjela da tvoja obitelj čini, a sada pretpostavljaš da se to neće dogoditi, kaži. Dopusti svom osjećaju tuge da izađe iz tebe na koji god ti način odgovara.
Ljutnja. Kada roditelji izjave da se rastaju, nerijetko se dogodi da djeca osjećaju ljutnju. Ljutnja je uobičajen osjećaj koji svatko od nas doživljava s vremena na vrijeme. Ljudi se razlikuju po tome kako izražavaju ljutnju. Nerijetko čujem kako je ljutnju dobro potiskivati, no ne bih se složila s tim zbog razloga koji sam objasnila u prethodnom odlomku. Ako ga potiskujemo, osjećaj će svejedno na neki način izaći iz tebe. Slobodno izrazi svoju ljutnju na koji god način želiš, sve dok to ne znači da ćeš naštetiti drugoj osobi iz tvoje okoline.
Tjeskoba. Tjeskoba zna biti jako neugodan osjećaj koji može biti praćen tjelesnim simptomima poput bolova u želucu. Razlog javljanja tjeskobe može biti u tome što je rastava braka roditelja situacija koju na neki način nismo očekivali i nitko nas u školi nije učio kako se trebamo ponašati nakon toga. Možemo se osjećati nesigurno u vezi sa svojom budućnosti i pitati se npr. „Kako će sad izgledati moj život?“ „Kod koga idem za blagdane?“ „Hoće li oni ikada moći biti zajedno u prostoriji?“ U redu je da i postavljaš takva pitanja i da trenutačno ne znaš odgovore na sve. U tome bi ti najviše mogli pomoći roditelji koji bi ti mogli dati korisne odgovore na neka od tih pitanja, a za neka ćeš pitanja odgovor dobiti tek u daljnjoj budućnosti.
S rastavom braka svojih roditelja možeš se lakše suočiti tako da izraziš svoje osjećaje, koje god imala, i dopustiš si trenutačno živjeti s neizvjesnošću koju ovakva situacija donosi. Ako ti se smije, smij se, ako ti se plače, plači, ako ti se viče, viči. Nema ničega lošeg u čišćenju svojih suznih kanala ili jačanju svojih glasnica (sve dotle dok ne uzrokuju bol drugoj osobi). Važno je pritom da uz sebe imaš barem jednu osobu s kojom možeš podijeliti svoje osjećaje i misli.
Drago mi je vidjeti da si svoje pismo započela s rečenicom “…u sretnoj sam vezi.” Po tome mi se čini da bi ti dečko mogao biti velika podrška u trenutačno izazovnom trenutku. Dobro je imati nekoga uza se od koga možemo potražiti pomoć što god ta pomoć nama značila. Katkad je dobro imati nekoga da nam bude rame za plakanje, razgovarati s nekim o svojim osjećajima i mislima te o situaciji koja se događa. Osim toga, dobro je imati nekoga s kim možeš otići prošetati ili učiniti neku drugu aktivnost nakon koje ćeš se osjećati bolje.
Za kraj ovog pisma htjela bih s tobom podijeliti jedan citat: Kišu često povezujemo s nečim tužnim i mračnim, ali zaboravljamo da nakon kiše nešto raste.
Gracia Dekanić, psihologinja
