Pismo
Muči me kako se maknuti od oca koji me psihički maltretira, uporno vrijeđa i obeshrabruje? Želim izaći iz te situacije i živjeti punim plućima.
Odgovor
Hvala što si nam se obratila, vjerujem da nije lako započeti ovakvu temu s bilo kojom osobom i nije lako napisati što se događa između tebe i oca.
Zlostavljanje je ozbiljan problem koji na više načina može ostaviti traga na osobi koja ga doživljava. Zlostavljanje općenito objašnjavamo kao obrazac ponašanja jedne osobe prema drugoj, kojim se nanosi određeni oblik boli (fizičke i/ili psihičke), a sve u svrhu kako bi ta osoba (zlostavljač) preuzela kontrolu i uspostavila moć nad drugom osobom (žrtva). Zlostavljanje se može iskazati u više različitih oblika pa tako razlikujemo:
– fizičko (primjerice pljuska, guranje, udaranje i sl.)
– psihološko ili emocionalno (poput zabrane kontaktiranja s drugim osobama, onemogućavanje izražavanja osobnog mišljenja i potreba, nepoštovanje prava i privatnosti druge osobe, verbalne prijetnje, ponižavanje, i sl.)
– seksualno (bilo koji oblik direktne ili indirektne seksualne aktivnosti na koju druga osoba nije pristala)
– financijsko ili materijalno (primjerice krađa, novčane prijevare i sl.)
– moderno ropstvo (poput trgovine ljudima, prisilan rad bez davanja naknade, seksualno iskorištavanje u obliku eskorta ili prostitucije i sl.)
– mobbing ili zlostavljanje na radnom mjestu (svjesno preopterećivanje poslom djelatnika/ce, neprimjereno postavljanje obaveza i odgovornosti, vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje na radnom mjestu).
Ovim kratkim edukativnim uvodom htjela sam ti pokazati koji sve oblici zlostavljanja mogu postojati i što sve jedna osoba može činiti drugoj kako bi time pokušala postići kontrolu i uspostaviti moć nad drugom osobom. Koji oblik zlostavljanja najbolje opisuje ono što se događa između tebe i oca?
Zlostavljanje se najčešće događa u intimnom prostoru u kojem su prisutni samo žrtva i zlostavljač ili možda još koji drugi član, a za kojega zlostavljač pretpostavlja da mu neće prigovoriti zbog ponašanja. Drugim riječima, često se zlostavljanje događa samo u obiteljskom okruženju, odnosno negdje gdje nije dostupno širem društvu. Zlostavljači su vrlo često i posesivni pa se trude žrtvu odvojiti od obitelji i prijatelja. To ti može dati odgovor ako se katkad propitkuješ zbog čega se tvoj otac tako ne ponaša kad dođu prijatelji ili kada ste negdje u javnosti.
Nažalost, zlostavljači često poriču svoje postupke i za svoje postupke okrivljuju žrtve. Važno je razumjeti da žrtva ne može ni na koji način izazvati ponašanje zlostavljača. Ne postoji oblik ponašanja ili riječ koju žrtva učini, odnosno izgovori, a da je uzrok zlostavljačkog ponašanja. Ono kako se zlostavljač ponaša i što čini posve je njegova odgovornost i jedino se tu osobu može okriviti za takvo nasilničko ponašanje. Nažalost, nije rijetkost da se žrtve zlostavljanja osjećaju krivom, a to je upravo izravna posljedica samoga zlostavljačkog ponašanja. Zlostavljač svojim ponašanjem djeluje tako da se osoba osjeća manje vrijednom i smatra da manje vrijedi od drugih ljudi.
U upitu si sama napisala kako se želiš čim prije odmaknuti od oca i „živjeti punim plućima“. Takva je odluka vrlo hrabra, no može biti razumljivo ako se u nekom trenutku premišljaš bi li takvo što učinila. Imati blizak odnos s drugom osobom, kakav god taj odnos bio za nas, nešto je što nam je urođeno. Kao ljudska bića želimo osjećati da pripadamo nekome, da smo s nekim povezani na koji god to način bilo. Zbog tog razloga htjela bih te osnažiti da razmisliš o svim drugim odnosima koje si dosad uspostavila. Imaš li prijatelje? Postoje li drugi članovi obitelji kojima vjeruješ i s kojima se osjećaš ugodno?
Pokušaj se prisjetiti makar jedne osobe koja bi ti mogla pružiti osjećaj sigurnosti, osjećaj da se s tom osobom želiš povezati jer i ta se druga osoba želi o tebi brinuti, njegovati te, voljeti te. Pada li ti na pamet makar jedno ime? Imati samo jednu osobu s kojom se želimo povezati veliko je bogatstvo, a bogatstvo je još i veće ako možemo nabrojiti i više od jedne osobe.
Imati druge odnose u kojima se osjećamo ugodno i sigurno jako je važno ako doživljavamo zlostavljanje. Upravo nam ti odnosi u nekim trenucima mogu pružiti oslonac i utjehu. Možda u razgovoru s tim osobama nećeš spominjati da doživljavaš zlostavljanje, i to je u redu. Važno je poštovati i svoje potrebe. Ako osjećaš da bi ti bilo važno podijeliti s nekim svoje osjećaje i misli o tome što proživljavaš, razmisli kojoj bi se osobi mogla povjeriti. Hoće li to biti neka osoba iz tvog kruga prijatelja ili obitelji, ili će to možda biti neka stručna osoba poput psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra?
Osobe nam na razne načine mogu pružiti podršku. Od nekih možemo primiti praktičnu podršku, odnosno neke osobe će nam rado pomoći da kod njih prespavamo, da nam osiguraju obrok, odvezu nas negdje ili slično. Osim praktične podrške, možemo primiti informacijsku podršku, odnosno podršku u obliku pružanja korisnih informacija, primjerice informacije kome se i na koji način obratiti ako želiš nešto učiniti u vezi sa zlostavljanjem, informacije u vezi s traženjem stana ili traženjem posla… Ono što sam prije opisala da se osjećaš voljeno, prihvaćeno, da ti druga osoba pruža sigurnost i utjehu nazivamo emocionalnom podrškom. Ta nam je podrška jako važna da se ponovno osjećamo vrijednima i snažnijima. Osim praktične, informacijske i emocionalne podrške, bitno je da nam netko pruži i difuznu podršku, odnosno, kako je ja volim nazivati, „zabavnu“ podršku. To nam pružaju one osobe koje neće razgovarati s nama o problemima, već će nas izvesti van, nasmijati nas ili nas kako drukčije zabavljati.
Zamolila bih te da si uzmeš trenutak i da na papir koji ti je pri ruci nacrtaš dvije okomite crte, u obliku koordinatnog sustava. Svaki taj dio koordinatnog sustava neka predstavlja jednu od podrški koje sam prethodno navela (praktičnu, informacijsku, emocionalnu i difuznu) pa za svaku zapiši barem jednu osobu koja ti takvu podršku može pružiti. Možda primijetiš da će jedna osoba biti „zadužena“ za više podrški ili ćeš u svakoj podršci pisati imena različitih osoba. Neka ti taj papirić bude pri ruci tako da ga možeš nadopuniti u bilo kojem trenutku, ali i neka ti koristi kao podsjetnik da se sjetiš koliko je zapravo ljudi na koje možeš računati i kakvu ti vrstu podrške mogu pružiti.
Sada bih se voljela osvrnuti na glavno pitanje koje si postavila u upitu, odnosno kako se maknuti od oca. Napisala si da trenutačno ne radiš pa mogu pretpostaviti da ne raspolažeš primanjima da bi si mogla osigurati samostalno stanovanje, bez oca. Ti si ipak ekspert za sebe i najbolje poznaješ situaciju u kojoj se nalaziš, stoga ću te u idućim koracima navoditi da pokušaš razmisliti o različitim mogućnostima kako bi se mogla odmaknuti od oca.
Za izvođenje ove vježbe ponovno će ti trebati papir i olovka ili neka digitalna spravica kojom se voliš koristiti. Dolje će biti nabrojeni koraci koje trebaš učiniti, a pokušaj ne prijeći na idući korak, a da nisi napravila prethodni. U ovoj je vježbi važno učiniti svaki korak iako ti se možda čini da nije potreban.
1. Zapiši koji problem želiš riješiti tako da odgovoriš na pitanja: tko, što, gdje, kada, zašto (npr. ja (tko?) se želim preseliti (što?) u drugi stan (gdje?) kroz mjesec dana (kada?) kako bih se mogla osamostaliti (zašto?))
2. Predloži sva moguća rješenja, pa čak i ona koja možda neće biti realno ostvariti. Cilj je ovog koraka prisjetiti se svih rješenja problema.
3. Odaberi tri najbolja rješenja iz koraka 2.
4. Za svako odabrano rješenje zapiši koje bi bile prednosti i nedostaci koje možeš zamisliti.
5. Svakoj prednosti i nedostatku dodijeli bodove od 1 do 6 (1 – najmanja važnost, 6 – najveća važnost) prema onome koliko je tebi nešto osobno važno.
6. Zbroji bodove za svako rješenje (npr. zbroj bodova za prednost rješenja br. 1 je 10, a zbroj bodova za nedostatke rješenja br. 1 je 7).
7. Odaberi koje rješenje želiš provesti i kreni u planiranje njegova provođenja.
Ako nisi zadovoljna odabranim rješenjem i ne želiš ga provesti, vrati se na korak broj 2 i prisjeti se još mogućih rješenja ili odaberi neko drugo rješenje koje želiš procijeniti.
Želim ti da pronađeš podršku u ovome odgovoru i ohrabrenje za daljnje korake u svom životu. U bilo kojem trenutku, ako smatraš da bi htjela nekome otvoreno govoriti o svim doživljajima, potaknut ću te da se javiš nekom stručnjaku mentalnog zdravlja poput psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra koji bi te mogli uputiti što i kako dalje činiti.
„Sloboda je ni manje ni više nego mogućnost ili pravo koje svatko od nas ima da izabere jednu (katkad ne samo jednu) opciju od onih koje se u određenom trenutku nude.“ (J. Bucay)
Želim ti svu sreću na tvom daljnjem putu!
Gracia Dekanić Arbanas, psihologinja
