Pismo
Pisala sam vam već (dobila samo i odgovor) i odlučila potražiti profesionalnu pomoć. Jer ako to ne učinim uskoro, sumnjam da ću biti živa za koju godinu. Dakle, imam pitanje i tražim još jedan savjet. Idem psihologinji uskoro, je li u redu da sastavim listu stvari koje me muče i koje su dio moga problema (u slučaju da se dogodi da neću moći izgovoriti te riječi) jer se bojim da ću “maskirati” svoje problem i da će me poslati kući i da neću dobiti odgovarajuću pomoć. Mislila sam lijepo ukratko napisati o svakome problemu nekoliko natuknica i ono što se događa sa mnom i kako se tako osjećam i dati doktorici da to pročita u slučaju da ne mogu govoriti. Možda će biti lakše ako doktorica vodi razgovor prema onom što je pročitala. Što Vi mislite da trebam učiniti, imate li kakav savjet?
Odgovor
Drago mi je što si odlučila javiti se psihologu, mislim da je to najbolje u ovom trenutku što možeš učiniti za sebe. Zašto je važno početi razgovarati o tome kako se osjećamo? Više je razloga, ali navest ću one za koje sam sigurna da mijenjaju način kako sami sebe doživljavamo. Često je problem u tome što se ljudi, kada preispituju sami sebe i ponavljaju iste ideje, nađu u nekoj vrsti začaranog kruga u kojem se vraćaju uvijek na isto ishodište. Za razliku od toga unutarnjeg monologa u kojem nema neke razlike, dijalog s nekom značajnom osobom od povjerenja može pridonijeti promjenama koje će ti biti važne. Razgovor sa psihologom kome je posao znati prihvatiti različite ideje i razmišljanja, pritom ne prosuđujući ili dijagnosticirajući stanje, već tražeći resurse koji postoje u osobi – mislim da je novi kontekst koji će ti pomoći da se osjećaš bolje.
Kada razgovaramo s osobom koja nas sa zanimanjem i razumijevanjem sluša – tada možemo osjetiti olakšanje i smanjivanje pritiska i tereta koji nosimo u sebi. Izvrsna je ideja i potpuno je u redu napraviti listu stvari o kojima želiš razgovarati. Meni često dolaze osobe koje prije dolaska zapisuju važne trenutke i teme o kojima žele razgovarati. Dobro je kod pisanja što samim zapisivanjem krećemo s analizom i preslagivanjem misli i osjećaja, a time započinjemo i neku vrstu promjene koja je potrebna.
Osim toga, u psihoterapijskom dijalogu vježbamo razmišljanje i korištenje komunikacijskih vještina koje su nužne za uspostavljanje kvalitetnih i značajnih odnosa s drugim ljudima. Što je više komunikacija u kojima se osjećaš slobodna izreći kako se osjećaš i kako razmišljaš, to je veća vjerojatnost za mijenjanje ideja o samoj sebi i pronalaženja načina da se osjećaš bolje sama sa sobom.
Anamaria Blažić, psihologinja i psihoterapeutkinja
