Pismo
Zovem se XX. Imam sedamnaest godina. Željela bih da mi se pomogne u vezi s mojim mentalnim zdravljem. Imam depresiju, anksioznost i razmišljala sam o samoubojstvu. Prošla sam kroz dosta trauma, fizičkog i verbalnog zlostavljanja od svih članova obitelji. Moji su roditelji razvedeni, živim s djedom koji nije stabilan, majka ne razumije puno toga, a tati baš i nije stalo. Kada su se moji razveli, završili smo u Njemačkoj s tatom, pa u domu. Poslije je djed dobio skrbništvo. Anksioznost mi se pogoršala i stvarno hitno trebam pomoć. Nekoga komu je stalo.
Odgovor
Draga XX,
traumatski događaji, različite stresne situacije i narušeni odnosi unutar obitelji djeluju ugrožavajuće te kod ljudi (posebice djece) izazivaju teške emocije poput tuge straha, ljutnje…
Tvoje funkcioniranje je znatno narušeno, na emocionalnom planu opisuješ depresiju i anksioznost te suicidalna promišljanja. Zbog svega toga važno je da se osjećaš sigurno i da se imaš na koga osloniti i osjetiti podršku.
U ovom slučaju pomoć bi trebala doći od stručne osobe koja će procijeniti i preporučiti tretman u skladu s tvojim potrebama, kako bi ojačala kapacitete za suočavanje s trenutačnom životnom situacijom.
Od svoje doktorice možeš dobiti uputnicu za dječjeg psihijatra (KBC Rijeka – Zavod za adolescentnu psihijatriju). To je hitna pomoć za koju si prepoznala da ti je potrebna i koju si imala hrabrosti zatražiti.
Tamara Milovanović, dipl. psihologinja
