Pismo
Pozdrav, dvoumim se već neko vrijeme u vezi s javljanjem na ovoj stranici. Na kraju sam ipak odlučila pokušati makar znam da bih se vjerojatno trebala dalje uputiti pravoj stručnoj pomoći. Dakle, nedavno sam upisala prvu godinu na preddiplomskom studiju i već sada primjećujem velike probleme. Dugi sam se niz godina borila s depresijom i nekako sam se uspjela iz toga trgnuti nakon srednje škole. Ali čini mi se kako se polako sve ponovno vraća otkad sam na faksu. Apsolutno ne vidim svrhu ni u čemu što radim, satima pokušavam odraditi jednostavne zadatke, ali sam toliko demotivirana da se to čini nemogućom misijom. Na početku studiranja, kada sam se tek preselila u Rijeku, imala sam velike probleme s anksioznošću, nisam nikog poznavala i jako mi je bilo teško prilagoditi se novom životu. Naposljetku sam upoznala nekoliko ljudi i sve se činilo okej dok nisu krenuli ispiti i izvršavanje kompliciranih zadataka za faks. Cijeli dan provedem zatvorena u sobi jer nisam u stanju skupiti snage da odem van i normalni će ljudi zaključiti da ću si, kad već nisam toliko socijalna i provodim toliko vremena u sobi, barem tada riješiti sve što treba za faks. Ali to se doslovno čini nemogućom misijom. Svaki put kad krenem, ne stignem ni do pola i počnu negativne misli kako neću ništa stići predati na vrijeme, kako sam nesposobna za rad, kako sam samo trošak za svoju obitelj, a zauzvrat se ne mogu ni potruditi napraviti što se od mene očekuje. I ne znam više što misliti, osjećam se zarobljeno u nekakvom začaranom krugu jada i tuge. Mislim kako je veliki faktor i to što nisam baš sigurna u vezi s izborom studija i fakulteta i to da sam brzopleto odlučila otići na faks, a nisam dovoljno promislila o ispravnoj odluci studija. I zbog toga mi je teško koncentrirati se i dati 100% jer nisam sigurna je li to ono što želim raditi u budućnosti. Nisam sigurna ni želim li nastaviti studirati jer se tako loše osjećam, ne mogu iz glave izbaciti negativnost koja mi stvara dodatni pressing. Inače se teško nosim sa stresom jer ga ne znam podnijeti, jako loše utječe na mene, izbaci me iz takta i totalno budem izbezumljena. Htjela sam pitati Vaše mišljenje u vezi sa svim tim i bi li stvarno bilo potrebno otići stručnjaku. Hvala unaprijed.
Odgovor
Čini se da su se kod Vas u posljednje vrijeme pojavile misli i osjećaji koje ne doživljavate kao svoje prirodno stanje i koje Vas podsjećaju na povratak ranijih simptoma. Dobar način da se stvari zadrže pod kontrolom jest da se što prije zatraži stručna pomoć. To što ste se javili na ovu stranicu pokazuje da ste prepoznali znakove za uzbunu i da ste već skupili hrabrost da se okrenete problemu i pokrenete svoje snage za njegovo rješavanje. Ovo su važne predispozicije za rješenje neugodnog stanja koje opisujete.
Što bi netko mislio, kakav bi uspjeh od vas očekivao netko tko ne može zamisliti kako je biti na Vašem mjestu, ne znam. Pitam se, kada bi znali da ste se usprkos anksioznosti odlučili upustiti u ovo putovanje, ne bi li bilo onih koji bi osjećali poštovanje?
Spomenuli ste još jedan važan detalj na koji se želim osvrnuti. Trenutačno proživljavate životnu fazu koja je donijela brojne promjene: upis studija, promjenu prebivališta, upoznavanje novih ljudi… U takvim okolnostima nemalom broju studenata nije lako biti potpuno fokusiran na ono što radi.
Istraživanja provedena upravo među studentima Sveučilišta u Rijeci pokazuju da je emocionalna prilagodba na studij izazovnija studentima prve godine koji dolaze iz drugoga grada. Dobra vijest za Vas jest da na posljednjoj godini studija mladi koji su doselili iz drugih gradova izražavaju izrazito povišenu emocionalnu prilagodbu. Što to može značiti? Čini se da skupina mladih koja poput Vas sada proživljava velike promjene, osim što se suočava s fakultetskim zadatcima, obavlja još neke, vrlo važne za osjećaj samostalnosti i spremnosti za kasniji iskorak u svijet rada.
Pitanje smisla studija i veze s trenutačnim raspoloženjem podsjeća me na dilemu – što je kokoš, a što jaje? Kada stvari koje činimo ne donose zadovoljstvo, osjećamo se loše, ali i obrnuto, kada se čovjek osjeća potišteno i anksiozno, može imati manji doživljaj smisla onoga čini. Kada bi ovo bio Vaš studij iz snova, kako biste se onda ponašali? Kako bi to ponašanje djelovalo na Vaš osjećaj uspjeha i zadovoljstva studijem? Što to govori o onome što možete poduzeti da biste se osjećali zadovoljnije? U izlasku iz ovoga začaranog kruga može pomoći i istraživanje: kakav Vas studijski program očekuje u idućim godinama, kako studij doživljavaju Vaši kolege i oni stariji, koje karijerne opcije otvara, koja grana ove struke bi Vama mogla biti zanimljiva… Što god to bilo, nešto vas je privuklo studiju koji trenutačno pohađate, primljeni ste i akademska godina tek je počela. Ako prije nije bilo prigode promisliti o tome, sada ste na boljem mjestu, odakle možete provjeriti više informacija.
Katarina Banov, dipl. psihologinja
