Pismo
Pozdrav, posljednjih mjesec dana imam problema s fizičkim zdravljem ili sam tako mislila. Muči me stezanje u prsima, lupanje srca, vrtoglavice, napad vrućine i znojenja. Svi liječnici koje sam posjetila tvrde da je uzrok tomu psihički. Nisam toliko razmišljala o tome, i nisam se osjećala preplavljenom emocijama, pa mi to i nije pali na pamet. Ali sada, kad mi sa svih strana govore da je razlog moja psiha, počela sam se osjećati prepravljeno jer sada jedino razmišljam jesu li u pravu, što me najviše muči, zašto me to toliko muči, je li moguće da toliko nisam svjesna da me nešto muči, je li moguće da se toliko prikazuje fizički, i slično. Puno mi je toga u glavi, i obaveze na faksu, i udaljenost od kuće i svoje obitelji, a nedavno je i djedu dijagnosticiran rak pluća pa mi je briga za obitelj postola dvostruko veća, i konstantna potreba da sve uspijem obaviti na vrijeme i ne podbacim slučajno negdje. Najviše me zanima kako da si pomognem, kako da se smirim kad u jednom trenu krene vrtoglavica, panika, znojenje i vrućina. Zanima me kako si pomoći u tom trenutku i kako si pomoći na duže staze. Znam da to ne može biti brzo i jednostavno, ali, iskreno, ne znam ni gdje početi, kako si presložiti misli, od čega krenuti i slično. Hvala Vam unaprijed na odgovoru.
Odgovor
Trenutačno prolaziš kroz životno razdoblje koje obilježavaju brojne promjene. Prelazak iz srednje škole na fakultet te odlazak iz obiteljskog doma svakako su velik iskorak iz djetinjstva u odraslu dob. Djetinjstvo je u pravilu obojeno bezbrižnošću, barem kad su u pitanju temeljne stvari poput prehrane, mjesta stanovanja i financija jer odgovornost i brigu o našoj dobrobiti vode naši odrasli bližnji. Preseljenjem veći dio tih briga, gotovo preko noći, postaje naša odgovornost. Sve je više izbora i odluka o važnim pitanjima koje sada samostalno donosiš, poput odabira struke i grada u kojem ćeš studirati. Pred tobom je mnogo životnih zadataka koji su razvojno uobičajeni za tvoju dob, no koji su tebi i mladima tvoje dobi nešto nepoznato, nešto s čime se do sada niste imali prigodu susresti. Kada nailazimo na zahtjeve o kojima nemamo prethodno iskustvo i znanje kako ih riješiti, normalno je da se jave osjećaji zabrinutosti i straha te propitivanje kako se suočiti s novim situacijama. Nažalost, dodatnu težinu tim promjenama donosi i neočekivana djedova bolest.
Vidim koliko odgovorno pristupaš svim svojim obvezama i koliko se predano brineš o svojoj obitelji. Budući da je u kratkom vremenskom razdoblju nastupilo mnogo velikih i važnih promjena, moguće je da ti tijelo kroz simptome vrtoglavice, stezanja u prsima, lupanja srca i napada vrućine i znojenja poručuje da su tvoji kapaciteti za suočavanje sa stresom preopterećeni. Ako broj obveza i odgovornosti koje preuzimamo na sebe nadilazi naše kapacitete, dolazi do fizičke i emocionalne iscrpljenosti. Kada simptomi koje osoba osjeća mogu ukazivati i na tjelesnu bolest i na psihološki uzrok, obično se najprije pregledom liječnika isključuju moguće tjelesne bolesti. U pismu navodiš da si kontaktirala liječnike, no iz pisma ne doznajem koje su pretrage napravljene. Prema medicinskoj literaturi, simptomi koje navodiš mogu ukazivati na umor, slabokrvnost, hormonalne promjene, bolesti štitnjače, alergiju ili visok/nizak krvni tlak. Ako isključimo tjelesne uzroke, navedeni simptomi mogu ukazivati na tjeskobu ili anksioznost.
Anksioznost ili tjeskoba je psihički fenomen koji se u stresnim situacijama javlja kod većine ljudi. To je, dakle, normalna reakcija na neku percipiranu prijetnju našoj osobnoj dobrobiti ili dobrobiti naših bližnjih. Radi se o neugodnom stanju koje može varirati od blagog osjećaja nervoze do intenzivnog straha ili panike. Budući da su naše misli, emocije i tijelo međusobno povezani i utječu jedni na druge, ako se osoba psihički ne osjeća dobro, to se može odraziti na njezino tjelesno stanje, i obrnuto.
Tako se anksioznost može odraziti na tijelo kroz različite psihosomatske smetnje. Uz vrtoglavicu, ubrzan rad srca, stezanje u prsima, osjećaj vrućine i znojenje, koje opisuješ u pismu, neke od najčešćih psihosomatskih reakcija su i nagle promjene vrijednosti krvnog tlaka, hiperventilacija, nesanica, bolovi u želucu, učestalo mokrenje, teškoće u radu crijeva, mučnina i povraćanje, osjećaj trnjenja u ekstremitetima. Broj, intenzitet, trajanje i učestalost javljanja simptoma razlikuju se od osobe do osobe. Tako jedna osoba može imati samo nekoliko blagih simptoma, dok druga osoba može imati veći broj simptoma snažnog intenziteta.
U nošenju s anksioznosti izazvanom stresnim situacijama važno je razlikovati situacije na koje možemo utjecati i situacije na koje nemamo utjecaj. Čak i u situacijama nad kojima nemamo kontrolu, možemo birati svoj stav prema njima. Pokušaj se ne opterećivati onime na što nemaš utjecaj te energiju usmjeriti na stvari koje jesu pod tvojom kontrolom.
U onim područjima koja jesu pod tvojom kontrolom i na koja možeš utjecati, također je važan tvoj osobni doživljaj situacije. Ako na stresne situacije gledaš kao na izazove i životne lekcije koje razvijaju tvoje vještine, sposobnosti i tebe kao osobu, bit ćeš voljnija suočiti se s njima.
Kada se nađemo u situaciji da očekivanja i zahtjevi okoline prelaze naše trenutačne mogućnosti, potrebno je definirati prioritete, a svemu ostalome naučiti reći „ne“. Također je korisno ovladati načelima upravljanja vremenom, odustati od perfekcionizma u obavljanju svih zadataka i ne bojati se neuspjeha jer nijedna pogreška nije nepopravljiva, i iz neuspjeha se uči.
U smirivanju simptoma anksioznosti pomaže usmjeravanje pažnje na smireno, duboko disanje iz trbuha.
Korisne su i tehnike relaksacije, poput progresivne mišićne relaksacije u kojoj se skupine mišića svjesno napinju i opuštaju. Izmjenjivanjem napetosti i opuštenosti učimo razlikovati ta dva stanja i postajemo svjesniji dijelova svoga tijela koji su naročito napeti. O točnom izvođenju progresivne mišićne relaksacije možeš dodatno pročitati, a same tehnike relaksacije dobro je učiti u opuštenom stanju, ne u trenutku kada smo anksiozni.
Stanje anksioznosti može izazvati i pretjerana briga o drugima i njihovim potrebama, uz zanemarivanje vlastitih potreba i želja. Stoga bi bilo važno da obratiš pažnju na zdravu prehranu, odmor i tjelovježbu te na aktivnosti u kojima uživaš, poput čitanja, pjevanja, plesa i slično. Unatoč fizičkoj udaljenosti, pokušavaj održavati redovite kontakte s obitelji i prijateljima, makar telefonom. Važno je da s osobama od povjerenja možeš podijeliti svoje brige i probleme, ali i razmijeniti ugodne trenutke.
Potaknula bih te i da se obratiš psihologu kako bi ti tijekom ovog zahtjevnog razdoblja pružio podršku i pomogao ti prepoznati dodatne kapacitete za suočavanje sa životnim zahtjevima. Osvještavanjem vlastitih jakih strana i potencijala, povećavamo vjeru u vlastite sposobnosti uspješnog rješavanja problema. Na taj način na buduće događaje gledamo emocionalno rasterećeniji i s optimističnijim očekivanjima, čime umanjujemo anksioznost.
Svaki dan osvijesti svoja postignuća, bila to naučena lekcija, napisan seminarski rad, ručak koji si sama skuhala, knjiga koju si pročitala, kava u kojoj si uživala, novo poznanstvo ili kontakt s dragim ljudima. Nemoj olako prijeći preko tih iskustava, već osjeti zahvalnost i ponos za sve uspjehe koje postižeš. Na taj način oni postaju dio tebe i osnažuju te za daljnje suočavanje s izazovima.
Trenutačno prolaziš teško razdoblje, no ni dobra ni teška razdoblja ne traju zauvijek. Iz teških razdoblja izlazimo promijenjeni i zreliji, bez straha od novih iskustava u budućnosti.
Podsjeti se svih prepreka na koje si dosad naišla i koje si uspješno preskočila ili zaobišla. Suočavajući se s novim zahtjevima, stječemo nova znanja i vještine kojima nadograđujemo svoje prijašnje iskustvo. Trenutačno prolaziš kroz životno razdoblje koje obilježavaju brojne promjene; možda toga nisi svjesna, no u međuvremenu si već postala samostalna odrasla osoba koja se uspješno nosi sa zahtjevima života.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
