Upit
Posljednjih šest mjeseci imam užasnih problema s pokretanjem zadataka, od učenja do najobičnijih stvari kao što je pranje zubi. Aktivno želim nešto napraviti, ali se jednostavno fizički ne mogu natjerati početi i tako gubim sate i sate. To mi utječe na ispite, svakodnevni život i najviše na društveni život budući da danima ne odgovaram prijateljima na poruke jer se jednostavno ne mogu natjerati otvoriti aplikaciju. Ne znam kako to riješiti.
Odgovor
Draga…,
Teškoće koje navodite u pismu mogu ukazivati na problem s odgađanjem izvršavanja zadataka, ali i na nešto ozbiljnije teškoće sniženog raspoloženja. Za točnije određivanje o čemu se točno radi nedostaju mi informacije o načinu nastanka i potencijalnom okidaču ovih teškoća prije šest mjeseci, o eventualnim drugim simptomima, poput promjena u raspoloženju ili prehrambenim navikama te konkretnim posljedicama ovih teškoća na različite aspekte vašeg života.
Sklonost odgađanju mnogi smatraju nepoželjnom osobinom ili nesposobnošću upravljanja vremenom. Međutim, ne radi se o neodgovornosti ili problemu upravljanja vremenom, već o problemu regulacije emocija. Odgađanjem se nastoji izbjeći neugoda izazvana određenim zadatkom (npr. dosada) ili vjerovanjima i osjećajima vezanim uz taj zadatak (tjeskoba, nesigurnost, sumnja u sebe i slično). To znači da ste preplavljeni negativnim emocijama i suočavate se s njima tako što pokušavate izbjeći zadatke i situacije koje dovode do tih negativnih emocija ili ih pojačavaju. Iako nam odgađanje donosi trenutačno olakšanje, dugoročno nas dovodi u još veći problem i nepovoljno utječe na naše mentalno i fizičko zdravlje. Dovodi do smanjenja zadovoljstva životom, kronične napetosti i stresa, a može potaknuti i razvoj simptoma anksioznosti i depresije.
Odgađanje može biti posljedica preopterećenosti. Moguće je, stoga, da odgađate obveze jer ste iscrpljeni. Ako ste do sada na sebe preuzimali previše obaveza, ako ste pritom nastojali sve odraditi na visokom nivou kvalitete (perfekcionizam), ako ste radili preko svojih granica, velika je vjerojatnost da ste zanemarili svoje potrebe te doživjeli sindrom izgaranja. Stoga se odgađanje javilo kao prirodan odgovor da Vas natjera da usporite i odmorite. Zato se nemojte okrivljavati zbog odgađanja, već trenutačno stanje shvatite kao poziv da ponovno dođete u kontakt sa svojim potrebama i interesima. Kad postavite jasne prioritete koji su u skladu s Vašim potrebama i interesima, bit ćete energiziraniji i motiviraniji izvršiti te zadatke.
Katkad odgađamo i zbog dojma da ne možemo kontrolirati situaciju, da ne znamo što učiniti ili da nešto nećemo dobro učiniti. Katkad znamo što učiniti, ali se bojimo da to nećemo učiniti dovoljno dobro. Previsoka očekivanja osoba sklonih perfekcionizmu dovode do straha od neuspjeha i vjerovanja da je bolje ne pokušavati, nego doživjeti neuspjeh. No važno je rezultate sagledavati realno – često je dovoljno da je zadatak obavljen dobro, a ne savršeno. Katkad nam i realni neuspjeh, nakon početne nelagode, donosi mnogo više koristi od uspjeha jer nam omogućava da naučimo nove stvari i dodatno se razvijemo kao osoba.
Budući da je uzrok odgađanja neadekvatno upravljanje negativnim emocijama, u tim trenucima važno je osvijestiti kako se osjećamo i što činimo kad nas taj osjećaj obuzme. To nam daje priliku da osjećajima naučimo upravljati na nov način.
Osim emocija, važnu ulogu u nastanku i rješavanju problema imaju i naše misli, odnosno značenja koja pridajemo određenim zadacima i situacijama. Promjenom perspektive značajno možemo utjecati na vlastito ponašanje. Ako neku obavezu doživljavamo golemom i teškom, možemo se osjećati obeshrabreno i preplavljeno. Međutim, ako u toj obavezi pokušamo pronaći nešto što nam je zanimljivo, važno ili što bi nas moglo razveseliti, bit će nam lakše obaviti taj zadatak.
Pri odgađanju je uobičajeno da teške ili neugodne zadatke izbjegavamo, a umjesto njih obavljamo lakše ili ugodne zadatke. Međutim, u pismu niste spomenuli obavljate li neke aktivnosti koje su Vam ugodne.
Ako su, uz navedene teškoće, prisutni i simptomi poput sniženog (tužnog) raspoloženja, promjena u apetitu, promjena u spavanju, gubitka energije i zadovoljstva, moguće je da se radi i o simptomima depresije. U ovom slučaju bilo bi važno da posjetite liječnika koji će dijagnosticirati o čemu je zapravo riječ i definirati uzrok, koji može biti organske ili psihološke prirode, i potom odrediti odgovarajući tretman. U oba slučaja savjetovala bih Vam da uživo potražite stručnu pomoć psihologa kako bi Vam u ovom razdoblju pružio potrebnu podršku. Za studente Sveučilišta u Rijeci osigurano je besplatno psihološko savjetovanje u Studentskom savjetovališnom centru te na Odsjeku za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ.
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
