Pismo
Pozdrav. Imam 22 godine i u braku sam dvije i pol godine . Imam divnog muža, no ima jedan problem, alkohol… Gotovo svaki dan u tjednu popije dvije tri pive, nekad i više, a ja mislim da ga na to navlači njegov “kolega” koji mu po godinama može biti otac. Nekad prođe i čitav tjedan da ništa ne popije. Eh, mislim da je problem u meni. Jako sam vezana za svoga muža, volim ga jako i bojim se da će s tim pićem sebi naštetiti i da ću mlada ostati bez njega, a to bih teško podnijela. Sad čekamo naše prvo dijete, i nije da on troši novac na alkohol, više ga taj “kolega” časti. Ali kad mu god prigovorim za taj alkohol, ljuti se. Nikad mene ne sluša,tako da sam ovih dana razmišljala o tome da potražim psihološku pomoć i vidim jesam li ja tako u krivu oko toga. Jer ja tog čovjeka mrzim (kolegu) i uvijek u sebi mislim – da bar umre. Imam strah od alkohola jer većina članova moje obitelji pije. I oni koji su umrli, umrli su baš zbog alkohola. Tako da, eto, ako mi možete dati kakav savjet kako da se smirim. Hvala.
Odgovor
Iz tvojeg pisma čitam o odnosu u kojem ima puno ljubavi, privrženosti, nježnosti, a istodobno puno strepnje, brige i povrijeđenosti. Koliko god se činili suprotnima, zapravo su to osjećaji koji proizlaze iz istog izvora – potrebe da se u odnosu sa svojim voljenim partnerom osjećaš sigurno i zaštićeno, osobito sada kada nosiš vaše prvo dijete. Trudnoća je zaista drugo stanje koje katkad uključuje povećanu zabrinutost, anksioznost, strah.
Kažeš da imaš strah od alkohola. To je potpuno razumljivo s obzirom na tvoje životno iskustvo, alkohol je utjecao na odnose u tvojoj obitelji, neke si članove čak izgubila zbog ovisnosti o alkoholu. Tvoj muž vjerojatno nema takvo iskustvo i možda ne razumije taj uzrok tvojeg straha, za njega popiti nekoliko piva nema isto značenje kao što ima za tebe. Kolega koji ga ˝navlači˝na piće za tebe je simbol svega lošeg u vašem odnosu i zato nije neobično da želiš da ga nema.
Ne znam kako razgovaraš s njim o ovome, ali način na koji si opisala svoju situaciju mogao bi biti dobar smjer u kojem će on bolje razumjeti tvoje reakcije. Objasniti drugoj osobi svoje osjećaje, a da je ne kritiziramo, dobar je način kako da nas bolje čuje. Jer, kad se osjećamo napadnuto, kritizirano, često reagiramo ˝dizanjem zida˝, izbjegavanjem, bježanjem iz situacije, neslušanjem.
Dobar je način i postavljanje pitanja koje će pridonijeti boljem razumijevanju; primjerice da istražiš što za njega znači otići poslije posla na pivu, je li to njegov način opuštanja, druženja i postoji li možda neki drugi način kako se može opustiti. Dopustiti mu da ovu situaciju opiše iz svoje perspektive.
Pokušaj s njim razgovarati o tome kao se osjećaš i koliko ti je važan u trenucima nježnosti, opuštenosti. Naravno, to nije uvijek lako, pogotovo kada nas preplavljuje strah i briga da se može nešto loše dogoditi. Ako vidiš da bi ti trebala pomoć u tome kako se smiriti i uspješnije komunicirati sa svojim parterom, svakako se obrati stručnoj osobi, psihologu ili psihoterapeutu koji ti može pružati podršku putem individualnog, ali i partnerskog savjetovanja.
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja