Pismo
Nemam prijatelje u razredu. Izvan škole imam puno prijatelja, ali u školi sam potpuno sama. Za tri dana trebala bih ići na šestodnevni izlet s razredom. Moji su ga puno platili, a ja ne želim ići zato što nemam društvo i kako da im to sada kažem! Ali me jako muči to što nemam prijatelje u školi zato što su oni čuli lažne tračeve o meni.
Odgovor
Draga djevojko,
u ovom si trenutku vjerojatno već bila na izletu, ili možda nisi, ne znam. Kako god bilo, to je iskustvo već iza tebe i sve što si možda u svom pitanju željela znati prije, već se dogodilo. Samo ti znaš kakvo je to iskustvo za tebe bilo i što ti je značilo. Odluka da ideš na izlet jednako je vrijedna kao i odluka da ne ideš. U oba slučaja mogli bismo pronaći niz argumenata.
Radoznala sam kako je prošlo vrijeme na izletu ako si otišla i što ti je to značilo. Radoznala sam i ako nisi.
Iako je to prošli događaj, napisat ću neka svoja zapažanja i ideje za kojima bi možda mogla posegnuti u nekim drugim, sličnim situacijama.
Na početku ću ti reći da te razumijem, shvaćam tvoju neshvaćenost ili možda muku kroz koju prolaziš. Biti sama u bilo kojoj vršnjačkoj skupini može biti teško podnošljivo. Kažem može jer neki mladi, unatoč svemu, radije biraju ostati u vlastitu društvu, sami, i pritom se osjećaju dobro, odnosno izjavljuju da to ne bi mijenjali.
Kako bilo, mislim da nikome ne bi bilo ugodno boraviti na nekome mjestu s vršnjacima, koji su tebi zapravo nepoznati i nisu dio tvoga društvenog kruga, nisu ti prijatelji i s njima nisi opuštena i svoja.
U mojoj ideji odlazak na izlet je nešto ugodno, radosno, veselo, povezujuće… Nešto čemu se veseliš, što radosno planiraš, što jedva čekaš, o čemu uzbuđeno razgovaraš… Kakvu ti ideju izleta imaš? Misliš li da bi to trebalo biti nešto zabavno i veselo? Kakvo iskustvo imaš? Je li to nešto što moraš i na što te tjeraju da ideš, kao kod zubara, na primjer?!
Ima li tvoje bivanje u neugodnoj situaciji cijenu? Je li to cijena izleta? Znaju li roditelji za situaciju koju si prije opisala? Znaju li za priče koje je netko izmislio o tebi i koje kruže školom? Možeš li razgovarati s prijateljima izvan škole o tome? Odnosno, postoji li osoba s kojom bi mogla razgovarati o svemu što te muči? Možeš li napraviti prvi korak prema tome da stekneš nekolicinu prijatelja? Koji bi to korak bio?
Zna li tvoj razrednik ili razrednica za tvoju osamljenost u razrednom odjeljenju? Jeste li razgovarali o tome? Možda možeš zatražiti razgovor s osobom u školi koja pruža stručnu podršku, nekada je to pedagog/inja ili psiholog/inja? Jesi li već namjeravala razgovarati s njima? Jesi li već možda bila kod njih? Kakav je bio ishod?
S obzirom na tvoje godine, pretpostavljam da ideš u prvi razred srednje škole. Budući da je školska godina tek započela, možda se događa neki proces prilagodbe pa će se u bliskoj budućnosti stvari promijeniti. Čini li ti se da je to moguće? Razmišljaš li o još nekim opcijama koje postoje, a pomogle bi ti da prebrodiš ovo razdoblje u školi? Jesi li razmišljala da se preseliš u neku drugu školu? Možda je i to jedna od opcija?
Kao što primjećuješ, puna sam pitanja.
Vjerujem da će te pitanja potaknuti na promišljanje i otvoriti neke nove mogućnosti radi tvoje dobrobiti i napretka u novom okruženju.
Ana Fabijan, psihologinja
