Pismo
Pozdrav. Duži niz godina imala sam veliku anksioznost od javnih nastupa, usmenih ispitivanja i drugih načina testiranja. Još uvijek se s time borim, međutim sada se taj oblik anksioznosti manje javlja i lakše ga podnosim. Trenutačno idem na faks i živim sama u novome gradu. Preopterećena sam svim vrstama obaveza te sam stoga primorana stalno učiti i istodobno obavljati kućanske poslove. Takav način života uskraćuje mi slobodno vrijeme i opuštanje.
Štoviše, tu i leži moj najveći problem, a to je izrazit osjećaj anksioznosti i stresa kada se pokušam opustiti i provesti vrijeme radeći aktivnosti koje volim. Dakle, vrlo mi se često zna dogoditi da pri odmaranju (gledanje filma, sviranje instrumenta i sl.) osjećam pritisak na prsima, jako duboko dišem ili mi se znoje dlanovi, što nikako ne mogu kontrolirati. Svjesna sam da je dobar način smanjivanja tih simptoma odlazak u šetnju ili bilo kakvo kretanje, ali bih htjela saznati postoji li drugi način kako riješiti ovaj problem.
Jednom mi se takva situacija dogodila za vrijeme gledanja omiljenog filma u kinu s bliskom osobom. Tada se tri puna sata nisam mogla u potpunosti smiriti (otežano i duboko sam disala i znojili su mi se dlanovi). Međutim, nakon što smo izašli iz kina i počeli se kretati, osjećala sam se bolje. No zanima me je li moguće slične situacije riješiti na drugi način jer mi ti simptomi zaista otežavaju opuštanje i smireno provođenje aktivnosti u kojima inače uživam. Hvala unaprijed.
Odgovor
Draga X,
Javni nastupi, usmena ispitivanja i drugi načini testiranja situacije su u kojima osoba najčešće strepi od negativne procjene drugih ljudi, loših ishoda i vlastita neuspjeha ili nekih drugih negativnih posljedica (primjerice, razočaranja roditelja, „kazne“ koju će dobiti ili sramoćenja pred vršnjacima i profesorima). Vjerojatno dobro nagađam da se takvi ishodi i nisu baš često dogodili i da je stvarnost mnogo češće bila povoljnija od scenarija koje si prije ispitivanja zamišljala.
Anksioznost različito djeluje na uspjeh. Ako je jaka, odvraća našu pažnju sa zadatka te time negativno djeluje na učinak, dok umjerena anksioznost može služiti kao poticaj na učenje, povećati usmjerenost na zadatak i izazvati odgovore koji povećavaju vjerojatnost uspjeha. Dakle, sama po sebi, anksioznost ne mora biti loša niti pogubna te pokazuje da nam je do nečega stalo. A kada nam je do nečega stalo, onda poduzimamo sve što možemo da uspjeh ne izostane. I tako si ti došla do toga da trenutačno stalno učiš. Vjeruješ da si zbog preopterećenosti različitim obavezama „primorana“ stalno učiti. Kombinacija tog vjerovanja (da si primorana stalno učiti) i ponašanja (samo učenje i kućanske obaveze) sagradili su čvrst savez koji ne dopušta drugim aktivnostima da uđu u tvoj život. Čega se to bojiš da će se dogoditi ako vrijeme provedeš na neki drugi način? Što ti to stvarno ne da da se opustiš? Je li to strah od neuspjeha u budućnosti? Nisi li možda prestroga u toj procjeni da si primorana samo učiti?
Učenje samo po sebi nije stresno, ali vjerovanje da nemamo dovoljno vremena za naučiti i da jedva stižemo odrađivati svoje obaveze jest stresno i iscrpljujuće. U pravu si kad kažeš da su šetnja i fizička aktivnost dobar način smanjenja stresa, baš kao što su i drugi načini opuštanja (sviranje instrumenta, odlazak u kino, druženje s bliskim osobama). No ti te aktivnosti na neki način doživljavaš kao stresne jer se za vrijeme njih pojačaju tjelesne reakcije pritiska u prsima, znojenje, ubrzano disanje, odnosno anksioznost koju ne možeš umiriti. Možda te situacije pogrešno interpretiraš; možda na njih gledaš kao gubitak „dragocjenog“ vremena za učenje ili kao prijetnju uspjehu na ispitu… ili se anksiozni napad slučajno dogodio u vrijeme odmora pa sada redovito asociraš odmor i paniku… Ne mogu sa sigurnošću znati koji sve čimbenici kod tebe podržavaju ideju da su ti slobodno vrijeme i opuštanje uskraćeni ili da su povezani s anksioznošću pa bi bilo jako korisno istražiti misaone procese koji se događaju u tim situacijama kako bi ih bolje razumjela i drukčije preformulirala. Bilo bi korisno i razviti adekvatnije mehanizme suočavanja s promjenama jer izbjegavanje ugodnih aktivnosti definitivno nije dobro suočavanje. Podršku možeš dobiti u Sveučilišnom savjetovališnom centru i to besplatno. Vjerujem da će ti biti potrebno tek nekoliko susreta da presložiš svoj problem i vratiš osjećaj ugode i užitka u svoj studentski život!
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
