Pismo
Pozdrav! Prije dva mjeseca, nakon skoro četiri godine veze, ostavio me dečko. Još uvijek se nisam s time pomirila i još mu uvijek dosađujem. Ne znam kako prestati. Uglavnom, radim preko studentskog servisa u istoj tvrtki kao i on. U prijateljskim smo odnosima. No u subotu sam napravila glupost… Previše sam popila i nazvala sam ga više puta te usprkos njegovu protivljenju došla po njega i dovela ga da se družimo. Bila sam mu previše blizu i sramim se toga što sam učinila, i to veoma. Sada više ne želi ni komunicirati sa mnom. Također, imam rastavljene roditelje i druge probleme. Sestra mi je u depresiji i jednostavno više ne znam što da radim. Ne mogu se koncentrirati na posao kao ni na pisanje diplomskog rada.
Odgovor
U pismu si nabrojala više teškoća s kojima se trenutačno suočavaš: prekid dugogodišnje veze, rastavljeni roditelji, sestrino depresivno raspoloženje, teškoće koncentriranja na pisanje diplomskog rada i drugi problemi (koje nisi posebno opisala).
Većinu teksta posvetila si situaciji koja se dogodila jednu večer kada si više popila i zvala bivšega, što je završilo tako da on više ne želi komunicirati s tobom. S obzirom na to da si većinu teksta posvetila toj situaciji, pitam se je li ti onda taj prekid najteže pao i uzrokovao neke druge trenutačne teškoće (npr. teškoću koncentriranja na pisanje diplomskog rada) ili je ta situacija bila “kap koja je prelila čašu”? Zamislimo li naš život kao čašu, a svaku stresnu situaciju opišemo kao tekućinu koju ulijevamo u čašu, nakon nekog vremena dovoljna je jedna kap nakon čega će se tekućina preliti i osjećat ćemo se preplavljeno. Povremeno je korisno uzeti makar malu žličicu i izliti dio tekućine iz čaše kako bi se lakše suočavali s trenutačnim, ali i budućim izazovnim situacijama. To možemo učiniti na razne načine: fizičkom aktivnošću (npr. trčanje, šetnja, trening,…), druženjem s dragim i bliskim ljudima ili izvođenjem aktivnosti u kojima se osjećamo ugodno (npr. pletenje, pjevanje, kreativni uradci, čitanje…). Neke od tih aktivnosti koje nam mogu pomoći u nošenju sa svakodnevnim izazovima valja činiti svaki dan, po barem jednu aktivnost dnevno.
Prema upitu koji si poslala čini se da te je prekid dugogodišnje veze iznenadio i da ti je teško prihvatiti takav gubitak. U redu je da si uzmeš onoliko vremena koliko ti je potrebno da odtuguješ prekid veze i da s nekom prijateljicom ili drugom bliskom osobom (a koja nije tvoj bivši partner) podijeliš sve osjećaje koje trenutačno doživljavaš i sve o čemu trenutačno razmišljaš, a da je povezano s bivšim partnerom. Nije rijetkost da nakon prekida imamo potrebu nazvati bivšeg partnera/icu, a to možemo učiniti zbog više razloga. Koji je tvoj razlog da si nazvala svoga bivšeg partnera i kako to da i dalje želiš ostati s njim u kontaktu?
Bilo kakve stresne obiteljske situacije poput nedavnih ili možda visokokonfliktnih razvoda roditelja, ali i depresivnijeg raspoloženja sestre mogu imati učinak na naše emocionalno stanje te posljedično izazvati promjene u našem ponašanju. Svatko od nas je jedinka za sebe i prema tome trebamo si uzeti vremena i dopustiti si određenu razinu “zdrave sebičnosti” da se brinemo o svome mentalnom i fizičkom zdravlju. Ako te druge osobe opterećuju svojim brigama ili ti smatraš kako moraš riješiti sve njihove probleme, u redu je da ih saslušaš i pomogneš koliko smatraš da možeš. Pritom zapamti kako mi možemo dati drugome masku za disanje, no nikad ne možemo disati umjesto njega. Uz to, jedino koga mi možemo mijenjati i tko je pod našom kontrolom jesmo mi sami.
Uza sve teškoće koje si prethodno nabrojila, nisam iznenađena što se teže koncentriraš na pisanje diplomskog rada. Pisanje tako važnog rada zahtijeva od nas ulaganje više energije i samo po sebi puni čašu tako da je već napola puna. Da bi napisala rad trebaš biti (barem) većinom usmjerena na literaturu kojom ćeš se koristiti i temu koju obrađuješ. Pokušaj si organizirati vrijeme u danu koje ćeš odvojiti samo za pisanje diplomskog rada kako bi olakšala usmjerenost na taj zadatak. Bilo bi dobro da to učiniš dan prije tako da se u idućem danu možeš organizirati i zaista posvetiti to vrijeme samo za pisanje rada. To može izgledati ovako: danas je nedjelja i zapisat ćeš si raspored aktivnosti za sutra. Ako si više jutarnji tip, pokušaj odrediti barem dva sata u jutarnjim satima kada procjenjuješ da bi mogla izdvojiti samo za pisanje rada. Ako si više večernji tip, odvoji dva sata u večernjim satima. Pri organizaciji vremena vodi se sljedećim smjernicama:
– odaberi vrijeme u danu koje ti najviše odgovara za učenje i pisanje
rada
– u procjenama i planiranju vremena budi realna
– odredi koliko ćeš vremena provesti u pisanju rada (za početak je
možda dovoljno sat ili dva)
– predvidi korake (mini-zadačiće) koje ćeš učiniti u tom vremenu (npr.
pronaći literature na Google Znalcu ili istražiti knjige koje imaš kod sebe) i zapiši na poseban papir koji će stajati na nekome vidljivom mjestu
– u tom određenom vremenu stavi sve elektroničke uređaje na bešumni
ili avionski način rada kako bi imala čim manje faktora koji bi te mogli omesti, a prijateljima i obitelji najavi da ćeš se sutra u to vrijeme posvetiti pisanju diplomskog rada i zamoli ih da te ne ometaju
– nakon što si isplanirala vrijeme u kojem ćeš pisati diplomski rad ili
istražiti literaturu, isplaniraj što ćeš učiniti nakon što završiš s pisanjem rada. Pokušaj osmisliti neku aktivnost kojom ćeš se nagraditi (npr. nakon dva sata istraživanja literature po internetu, idem na kavu s prijateljicom). Ta aktivnost služi kao nagrada za obavljeni zadatak i ne mora uvijek biti ista.
Dodatni savjet: prije nego što započneš sa zadatkom pripremi si grickalice (npr. orašaste plodove) i neko piće (npr. vodu ili kavu) kako bi smanjila učestalost ustajanja, odnosno ometanja u obavljanju svog zadatka koji si prethodno isplanirala.
Želim ti svu sreću!
Gracia Dekanić, mag. psych
