Pismo
Lijepi pozdrav, jučer smo dečko i ja nakon skoro dvije godine prekinuli i ne znam kako da nastavim s normalnim životom. Dogovorili smo se da ćemo ostati dobri i da možemo biti prijatelji. Već dva tjedna imam rupu u prsima i osjećam da me fizički boli srce. Znam da ima bezbroj drugih dečki, ali jako mi je teško samo tako pustiti te dvije godine ljubavi. Sve je bilo i više nego super, ali je nekako unutar dva tjedna sve palo u vodu. Imali smo mi nekih problema, ali smo to riješili. Ništa nije ostalo nerazriješeno. Kada smo bili zajedno vani ili kod kuće sve je bilo super. I onda mu se odjednom opet počela sviđati cura koja mu se prije sviđala. To je dio razloga zašto smo prekinuli, a drugi je da smo valjda bili previše različiti, ali meni nije ništa smetalo kod njega, no njemu očito jest kod mene. Pokušavam to prihvatiti, ali drago mi je što nismo postali neprijatelji, što se ne mrzimo nego smo si okej. Eto, ne znam više što da mislim. Molim Vas, kako da prihvatim da on nije za mene i da ima drugih dečki, kako da si osvijestim da nije kraj svijeta? Ja sve to zapravo znam, ali mi je teško to realizirati. Hvala najljepša na odgovoru 🙂
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na pismu. Prekidi znaju biti teški, čak i u situacijama kada se zna razlog prekida i kada se ostane u prijateljskom odnosu. Prekid možemo shvatiti kao vrstu gubitka koji se na fizičkoj razini najčešće manifestira kao osjećaj pritiska u području srca i osjećaj praznine ili rupe u prsima. Te su tjelesne senzacije očekivane s obzirom na situaciju u kojoj se nalaziš. Kod tebe primjećujem zreo pristup cijeloj situaciji – navodiš da ste razgovarali, da ste odlučili ostati prijatelji i da ste ostali okej. Želim da znaš kako i unatoč tome možeš iskusiti razne emocije jer je nakon prekida veze uobičajeno da smo preplavljeni mješavinom različitih osjećaja.
Kada se dogodi gubitak, važno je dopustiti sebi žalovanje. Žalovanje je proces od više faza: negiranje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje. Trajanje cijelog procesa je individualno, a prihvaćanje uvijek dolazi na kraju. Prihvaćanje je proces i gotovo uvijek zahtijeva vrijeme. U tvom slučaju prošlo je jako malo vremena od prekida i to je potencijalni razlog zašto prihvaćanje nije realizirano. Kao prvi korak, potičem te da si dopustiš osjećati emocije koje ti se jave, da ih prihvatiš kao normalne i očekivane reakcije na gubitak. Emocije nam uvijek nešto poručuju. Ohrabrujem te da osluškuješ te poruke i da postupaš nježno i suosjećajno prema sebi, ovisno o tome što misliš da ti je u tom trenutku potrebno.
Kroza sva proživljena iskustva učimo o sebi i o drugima, što nas potiče na rast i razvoj. Stoga te potičem da se osvrneš na vezu tako da pozornost usmjeriš prema sebi: Kakva sam ja kao cura? Koje su moje kvalitete i prednosti? Kada se osvrnem na ovu vezu, što bih promijenila? Što sam naučila o sebi u ovoj vezi? Što trenutačno želim za sebe? Ta ti pitanja mogu olakšati da se s gubitkom drukčije nosiš, da se usmjeriš na ono što je bilo dobro i što si novo naučila o sebi i drugima. Također, mogu te potaknuti da ponovno uživaš u aktivnostima i stvarima koje te vesele. Što ti je važno u životu? Koje su tvoje preferencije? S kojim ugodnim i tebi važnim aktivnostima, stvarima i osobama možeš obogatiti svoju dnevnu rutinu i tako utjecati na cjelokupno funkcioniranje? Za cijeli proces možeš si osigurati dnevnik u kojem ćeš zapisivati odgovore na pitanja, emocije, kao i potrebe koje se kriju iza njih.
Imaš li osobu od povjerenja? Katkad je korisno o iskustvu prekida razgovarati s drugima ili se uključiti u aktivnosti koje ne uključuju nužno prošlog dečka. Prijatelji u tvojoj dobi su uglavnom najveći izvor podrške.
Sjeti se kako je žalovanje proces koji zahtijeva vrijeme. Dopusti si osjećati sve emocije, osvijesti što si naučila iz te veze te energiju usmjeri na sebe – na svoje potrebe i aktivnosti koje pune tvoju dnevnu bateriju.
Draga djevojko, nadam se da si dobila odgovore kojima si težila.
Sretno i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja
