Pismo
Pozdrav, dečko s kojim nisam bila u vezi i ja prekinuli smo kontakt prije pola mjeseca. Do tada smo se godinu i pol svaki dan čuli, bila sam tu uvijek za njega, jako sam se zaljubila od prvog dana, ali on je rekao da ne želi ništa sa mnom i nekoliko je puta ponovio da ne želi apsolutno nikad biti sa mnom, on želi biti sa svakom curom. Ipak, davao mi je neke signale da mu značim, ali me stalno gurao od sebe, pa vraćao sebi, mene je to jako povrijedilo. Bila sam tu za njega baš uvijek, nadala sam se da će se stvari promijeniti i da će shvatiti da to što radi nije ok. Rekao mi je, međutim, da sam naivna i glupa što sam umislila da će nešto biti između nas, da je to bilo samo prijateljstvo s povlasticama i da se više nećemo čuti jer imam neki problem sa sobom, njemu je mene dosta itd. Glavni je problem taj što se ja osjećam užasno, manje vrijedno (jer me je on tako predstavio), ne mogu spavati noću, ujutro se rano probudim i odmah osjetim tjeskobu i želim izletjeti iz svoje kože. Uporno želim sebi staviti do znanja da on nije za mene, ali nikako ne mogu. Stalno mi se plače i osjećam se kao neka jadnica što sam tako sve dala kao na dlanu. Ne mogu se uopće fokusirati na druge stvari, pogotovo kad vidim kako njega ništa ne dotiče i kako uživa s drugim curama. Za mene ne želi čuti uopće. Samopouzdanje mi je sada na nuli i osjećam se preodvratno. Želim samo da ovo prestane, ne mogu više plakati i razmišljati što nije drukčiji i nije li nešto u redu sa mnom, da me ništa ne čini sretnom i gdje god da pođem što god da radim, samo me to steže u prsima. Ako imate neko rješenje, bila bih vam jako zahvalna!
Odgovor
Netko je jednom rekao: „Da nema ljubavi, ne bi svijeta bilo.“ U potpunosti se slažem s tim stihom jer svijet leži na temeljima ljubavi, onih „pravih“ (ili, bolje rečeno, kvalitetnih) ili onih koje su propale, nisu uspjele i koje su naposljetku – boljele. Da ljudi ne doživljavaju bolne prekide, bili bismo osiromašeni za brojna genijalna književna ili glazbena djela. Brojni su primjeri kada su ljudi zbog potrebe za žalovanjem od nekog prekida, svoju tugu i bol pretočili u umjetnost ili svoj rad.
Prema tvom opisu primjećujem da se trenutačno osjećaš tužno i preispituješ odnos koji ste imali, ali i svoju osobnu vrijednost. Tuga i tjeskoba najčešće su emocije koje osjećamo kada žalujemo za nekim. U tvom slučaju žališ za dečkom s kojim si imala čest kontakt i s kojim si stvorila neku povezanost, a osim za njim, žaluješ i za tim odnosom kojega više nema. Taj dečko i odnos koji ste imali, imali su posebno značenje za tebe, a sada se suočavaš s posljedicama gubitka.
Ne mora svaki gubitak biti nužno i negativan za nas same. Neki gubici nam katkad pomognu da naučimo (spoznamo) nešto novo o sebi i razvijemo neke nove načine suočavanja s gubicima, što će nam pomoći u budućim situacijama. Mogu nam pomoći da sebe, druge i svoju budućnost promatramo na novi način.
Doživljaj gubitka se može podijeliti na dva dijela – gubitak, ali i dobit. U svakom gubitku najjasnije prepoznamo ono što smo nekad imali, ali više nemamo, odnosno ono što smo izgubili. Ta ista situacija gubitka, međutim, ima i svoju dobit, a to je ono na što se rjeđe usmjerimo. To možemo pogledati kao pravokutnik koji je podijeljen na dva dijela (Slika 1.)
Pravokutnik predstavlja cjelokupnu situaciju žalovanja. Na jednom dijelu pravokutnika nalazi se sve ono što smo tom situacijom izgubili (npr. poruke za laku noć, povremeno odlaženje u kino, seks…), a drugi dio predstavlja sve ono što smo možda dobili tim gubitkom (npr. više vremena za sebe, više vremena za prijateljice, mogućnosti da upoznam nekoga novog…). Vjerujem da nije lako na prvi dojam razmišljati da gubitak može biti i dobit, no voljela bih da na trenutak staneš i razmisliš o tome kako bi uspjela uvidjeti drugu stranu gubitka. Pozvala bih te da nacrtaš ovaj pravokutnik na papiru, uzmeš olovku ili neko drugo pisalo pa da ukratko zapišeš na svakom dijelu pravokutnika što više toga što si izgubila, ali i dobila ovom situacijom. To mogu biti osobe, odnosi, predmeti ili nešto slično. Pokušaj zapisati čim više stvari kojih se sjetiš.
Jako je važno prepoznati koje su dobiti iz ovakvih (i sličnih) situacija jer je to ono što nam pomaže da se izgradimo u jaču osobu, postanemo otporniji, prepoznamo svoje sposobnosti za nošenje s gubicima, a i da jačamo svoje samopouzdanje. Svaka se situacija može promatrati iz više različitih kutova i ono što nam se danas čini katastrofično, za pet godina možda više neće biti važno.
Prije sam spomenula koncept samopouzdanja koji mi se čini važnim prokomentirati. U tvom upitu zapisala si kako se osjećaš „manje vrijedno“ i da ti je „samopouzdanje na nuli“. Nije rijetkost da kada se dogodi ovako negativan događaj, sebe, druge i svoju budućnost promatramo vrlo negativno. Kao da stavimo crne naočale kojima promatramo sve oko sebe (a i nas same).
Samopouzdanje je koncept kojim objašnjavamo osobno viđenje kapaciteta za suočavanje s problemima. Neke osobe mogu smatrati kako se općenito dobro nose s nekim problemima (npr. ispitima na faksu), ali se u situaciji kada se dogodi prekid odnosa mogu osjećati kao da se ne znaju dobro nositi s problemom. Postoje razni načini kako se možemo nositi s problemima, pa se tako možemo usmjeriti da taj problem i riješimo ili da se usmjerimo na emocije koje osjećamo zbog tog problema. Prvi je način pristupanju problema praktičan i moguć u onim situacijama kada je problem rješiv (primjerice polaganje ispita – „Imam sposobnosti učenja i znam kako ću se pripremiti i naučiti za ispit pa to i činim, drugim riječima problem je rješiv i usmjeravam se na njegovo rješavanje“). U drugim situacijama, kada ne možemo riješiti problem, dovoljno je da prigrlimo svoje emocije. Čini mi se da se preboljenje odnosa može shvatiti na taj način. Slažeš li se sa mnom?
Nakon što je odnos završio i nakon što si probala pokušati ponovno uspostaviti odnos, ali nije uspjelo, ono što preostaje jest usmjeriti se na svoje emocije. Kada ti se plače, u redu je plakati. Kada ti se smije, u redu je smijati se. Kada si ljuta, u redu je ljutiti se (p.s. samo se nemoj iskaliti na drugima, radije viči u jastuk).
Tvoje emocije su važne i trenutačno je dobro da im se posvetiš. Emocijama se možemo posvetiti na razne načine, a osim prije navedenih, emocije možemo prihvatiti i tako što ćemo o njima razgovarati s nekim kome vjerujemo i s kim se osjećamo ugodno. Možeš li navesti barem jednu osobu s kojom možeš otvoreno razgovarati o tome kako se trenutačno osjećaš? Možeš li je nazvati i naći se s njom?
Osim ventiliranja emocija i razgovora o njima, s emocijama se možemo nositi i tako da ih „izbacimo iz sustava“ pa krenemo izvoditi neke aktivnosti koje bi nam mogle pomoći da se osjećamo bolje poput trčanja, skakanja, plesanja ili nečega sličnog. Postoji li neka aktivnost koja ti je inače pomagala da se nosiš sa svojim emocijama?
Gledanje stvari iz drugog ugla (odnosno traženje dobitaka), ali i nošenje s trenutačnim emocijama, može ti pomoći da se počneš osjećati bolje. Unatoč tome, želim ti predložiti još nekoliko vježbi kako bi pojačala učinak dobrog raspoloženja.
1. Pokušaj odgovoriti: Jesi li prije već stupala u kontakte s drugim dečkima? Kako su ti odnosi završavali? Jesi li nakon tih odnosa uspjela pronaći novog dečka? Što ti to govori?
2. Možeš li se sjetiti situacija kada si izgubila nekoga ili nešto. Kako si se prije nosila s tim gubitkom? Što ti je pomoglo? Možeš li to primijeniti i sada?
3. Navedi što više situacija u kojima si se osjećala uspješno, sposobno i samopouzdano. Želim da nabrojiš sve uspjehe koje si do sada postigla. Što to govori o tebi i tvojim sposobnostima?
4. Navedi barem deset aktivnosti koje ti pomažu da se osjećaš ugodno, a koje možda dugo nisi radila ili si htjela raditi, ali nikad nisi. Želim da izdvojiš barem pet aktivnosti koje ćeš isplanirati i izvesti tijekom idućeg tjedna. Sada je pravi trenutak da si ugodiš.
Htjela bih s tobom podijeliti i jedan kratak isječak iz knjige Put samoovisnosti autora Jorgea Bucaya:
„Pretpostavimo da želim da me Fernando sluša, da me zagrli, da bude sa mnom jer danas trebam društvo.
Ali Fernando ne želi. Fernando me ne voli.
Tad bih, umjesto plakanja, umjesto smišljanja kako da ga privolim da mi pruži ono što mi ne želi dati, umjesto traženja zaobilaznog načina (da me treba, da me žali, da me mrzi, da me se boji), umjesto svih tih putešestvija, možda mogao pitati Mariju Ines da bude sa mnom.
Trebam društvo, istina, ali isto je tako istina da ne ovisim o Fernandu, već o samome sebi. Znam što trebam i ako neće on, možda bi Maria Ines…“
Ovaj isječak iz knjige htjela sam podijeliti s tobom kako bih istaknula poantu koju sam ti htjela poručiti svojim odgovorom – ako tvoj „Fernando“ neće, možda postoji netko drugi s kim bi mogla ostvariti svoje potrebe. Iskreno i potpuno.
Iskreno ti želim da iz ove situacije izađeš s više dobiti negoli gubitaka, a i da utvrdiš nešto vrijedno o sebi. Hvala ti puno što si nam se obratila i želim ti da pronađeš nešto korisno za sebe u ovom odgovoru.
Sretno!
„Ako si svjestan da zaslužuješ bolji život… Zašto si ne bi izgradio bolju kuću?“ (J. Bucay)
Gracia Dekanić Arbanas, mag. psych.
