Pismo
Opet se ponovilo. Godinama i mjesecima, već tjednima… kile idu gore neprestano i nekontrolirano. Kompulzivno prejedanje. Nema mlijeka? Ima vode! Uvijek nađem neku zamjenu jer želja za hranom je jača od mene… sve mogu utrpati u sebe… Ne znam kako ukratko reći što obuhvaća moje prejedanje, a da ne odem u širinu, al’ znam da je nakon toga ovaj ljigavi osjećaj uvijek prisutan. Trebam pomoć, nemam novaca za psihologa, nemam razumijevanja ni od koga, nemam nikoga da mi pomogne više s tom glupom prehranom… Želim biti kao normalni ljudi i prestati više svake minute misliti o hrani. Ne mogu ovo više podnijeti jer me guši. Molim Vas za pomoć! Molim Vas!
Odgovor
Primarna karakteristika kompulzivnog prejedanja, kao jednog od najčešćih poremećaja prehrane, uključuje prekomjernu konzumaciju te, samim time, i poremećen odnos prema hrani iza kojega se u suštini krije dublja emocionalna problematika. Potreba za nekontroliranim unosom namirnica zapravo je potreba za unosom ugode i pozitivnih emocija od kojih se osoba osjeća deprivirano, a to dodatno dolazi do izražaja u stresnim životnim razdobljima. Vjerojatno ti samo prejedanje donosi privremeno olakšanje, no ubrzo nakon toga proradi osjećaj krivnje koji dodatno intenzivira patnju i tako se osoba nađe u začaranom krugu iz kojega ne vidi izlaz.
U svom upitu opisuješ osjećaje zasićenja, beznadnosti, nametajuće misli o hrani i nedostatak raspoložive potpore koju percipiraš u socijalnom krugu, koji su praćeni vapajem za pomoći. To može upućivati na prisutnost depresivne simptomatologije koja često ide ruku pod ruku s poremećajima u prehrani te onemogućuje osobi da uvidi i upotrijebi širu paletu rješenja koju ima na raspolaganju.
S obzirom na dugotrajnost borbe koju vodiš, jesi li se već obraćala nekome za stručnu pomoć? Je li tvoja okolina upoznata s problematikom koju imaš? Užasno je teško godinama živjeti u patnji kakvu opisuješ, ali upravo si napravila prvi korak da tome staneš na kraj time što si napisala ovaj upit!
Iako ti se vjerojatno čini kako je potreba za unosom hrane stalno prisutna, to najčešće nije tako, već postoje određeni okidači (situacije) koji osobu potaknu na prejedanje. Detaljno vođenje dnevnika prehrane u kojem se bilježi vrijeme, mjesto, količina unesene hrane i pića te okolnosti u kojima se sve to odvija jedan je od načina koji ti mogu pomoći da dobiješ informacije o potencijalnim okidačima koji pridonose većoj potrebi za hranom. Epizodama prejedanja najčešće prethode negativne misli o vlastitoj nemoći, neadekvatnosti, beznadnosti i sl., koje potom aktiviraju neugodne emocije u obliku tuge, anksioznosti, nezadovoljstva, potištenosti itd. U nemogućnosti da se nosi s takvim emocijama osoba aktivira ponašanja koja joj prividno pomažu da ih zatomi. Učenje i otkrivanje efikasnijih načina nošenja s emocijama i mislima jedan je od načina koji potiču pozitivne promjene na ponašajnom nivou i obrnuto. Bolju kontrolu nad unosom hrane moguće je postići i već malim promjenama navika – određivanjem unaprijed količine hrane koju planiraš pojesti (umjesto cijele čokolade otkinuti jedan red, a ostalo spremiti); manjom kupnjom kaloričnih i nezdravih namirnica kako ne bi dolazila u iskušenja; redovitim i manjim obrocima tijekom dana osigurat će se primjerena razina šećera u krvi i smanjiti osjećaj gladi i sl.
Važno je razumjeti da je problematika poremećaja u prehrani vrlo složena i zahtijeva kontinuiranu podršku raznih stručnjaka (liječnika, nutricionista, psihologa, po potrebi i psihijatra) s obzirom na nužnost paralelnog rada na emocionalnom i tjelesnom aspektu bolesti. Stoga ti toplo savjetujem da se obratiš za stručnu pomoć u KBC-u Rijeka u sklopu kojega možeš dobiti potreban tretman preko uputnice liječnika primarne zdravstvene zaštite.
Ana Goleš, psihologinja
