Pismo
Bok, ja sam X i muče me povremeno anksiozne misli i reakcija na njih. Živim sama i imam nerazriješene obiteljske odnose u kojima sam više puta bila izmanipulirana i povrijeđena. Kao osoba sam poprilično zatvorena i privatna te uglavnom nikad ne govorim o svojim stanjima. Iako želim pomagati drugima i upisati psihologiju, katkad ne znam kako pomoći samoj sebi. U teoriji potpuno shvaćam koji su mi koraci potrebni, čak ih se i pridržavam, ali često osjećam da stojim na mjestu i ne rastem. I osjećam se zaglavljeno u vremenu pa se često vraćam u prošlost. Posljednja dva mjeseca osjećam da gubim sebe iako poduzimam radnje koje bi mi trebale podignuti samopouzdanje, što je, sigurna sam, zbog moje nezahvalnosti. Često osjećam anksioznost zbog obiteljskih odnosa koji su poljuljali moj pogled na mene kao osobu. Od Vas želim savjet kako voljeti sebe, a ne ideju da netko drugi voli mene, jer sam shvatila da briga o sebi nije kupiti si krpice kad sam loše volje. No treba mi usmjerenje kako ojačati, potvrditi da vladam svojim mislima koje me znaju od overthinkanja rasplakati. Hvala Vam na odvojenom vremenu za mene 🙂
Odgovor
Draga X,
s obzirom na to da sebe opisuješ kao zatvorenu i privatnu osobu koja rijetko dijeli svoje misli i osjećaje, zahvaljujem ti na povjerenju koje si nam ukazala pišući ovo pismo, i ukazujem ti na to da upravo taj čin pokazuje kako ipak znaš, ili bar slutiš, kako pomoći samoj sebi.
Overthinking često dovodi do napetosti i anksioznosti jer nas sva silina misli može preplaviti, uroniti u brigu koja postaje poput vira koji nas uvlači u svoje središte. Iz tog nas vira uspješno može izvući upravo dijeljenje naše perspektive s nekim drugim, sa zainteresiranim sugovornikom s kojim možeš provjeravati, proširivati svoje promišljanje. Takav nam dijalog pruža sigurno mjesto na kojemu možemo biti kreativni, fokusiraniji, motiviraniji. Nažalost, članovi obitelji, koliko te razumijem, nisu osobe s kojima bi dijalog mogao pomoći, oni ne pridonose osjećaju sigurnosti, već, naprotiv, pojačavaju nesigurnost i uzrokuju nemir i povrijeđenost. To također može biti uzrok tvoje zatvorenosti; kada čovjek ima iskustvo da na potrebu da ga se vidi i čuje, uvaži i zaštiti, ne dobije odgovor, često reagira promjenom strategije, povlačenjem, ali i vjerovanjem da njegove potrebe nisu vrijedne i važne. To onda može dovesti do ove zaglavljenosti o kojoj govoriš. S jedne strane znaš i osjećaš da je važno brinuti se za sebe, voljeti se, pomoći samoj sebi, a s druge strane vraćaš se u prošlost u kojoj postoje nerazjašnjeni odnosi, manipulacije i povrede. Osjećaj zaglavljenosti možda postoji s razlogom.
Kada smo nesigurni, umorni, iscrpljeni, prirodna je reakcija da stanemo, obnovimo energiju, preispitamo kuda i kako dalje. Da bismo radili korake prema naprijed, važan je osjećaj stabilnosti, povjerenja, s tim osjećajem možemo više riskirati u smjeru promjene. Imaš sedamnaest godina i kažeš da živiš sama, vjerujem da si onda naučila puno više stvari od svojih vršnjaka, da razvijaš neovisnost i vještine koje će ti u životu puno pomoći, no to ne znači da sve moraš sama! Postoji li u tvojem životu neka osoba s kojom bi mogla podijeliti svoje misli, netko u koga imaš povjerenja? To može biti prijateljica, član šire obitelji, učitelj… bilo tko s kim se osjećaš ugodno. Katkad je najlakše razgovarati sa stručnom osobom, nekim koga izaberemo da nam se pridruži u našoj potrazi za promjenama, novim načinima, a da nije iz kruga naših poznatih. Na našoj stranici Sve je OK! Možeš dobiti informacije o psihološkoj pomoći u Rijeci: https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/ .
Osjećaj da gubiš sebe vjerujem da je uznemirujući, a osjećaj nezahvalnosti, opravdan ili ne, također je svojevrsna kočnica u davanju podrške samome sebi. Kako bi mogla biti više u kontaktu sama sa sobom? Razmisli koji su to trenuci u kojima si imala jasniji osjećaj: to sam ja! Što tada činiš, u kojem si društvu, na kojem si mjestu? Što voliš kod sebe, što si do sada sve učinila, a na što možeš biti ponosna? Iskoristi svoju sposobnost detaljnog razmišljanja u svoju korist, neka te odvede bliže onom dijelu tebe koji zna što je za tebe dobro i vjeruje da zaslužuje ljubav i povjerenje.
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja