Pismo
Dobar dan, ne znam točno kako bih opisala svoj problem zato jer i sama znam koliko je glupo da ga mogu jedva objasniti. Odlučila sam prije nekoliko dana da ću više stavljati sebe na prvo mjesto i činiti više stvari koje mene čine sretnom. I to je bilo dobro prvih nekoliko dana, no sada sam počela analizirati svaki razgovor koji mi se dogodi u danu, a to je strašno zamorno. Čak mi stvara i neke psihosomatske smetnje te se nikako ne mogu skoncetrirati na školu i škola uvijek padne u drugi plan jer ne mogu zaustaviti svoje razmišljanje i jednostavno krenuti učiti. Inače sam vedra osoba imam mnogo prijatelja koji me vole i nitko mi baš nikad nije pokazao nepoštovanje, ali svejedno neprestano razmišljam o postupcima drugih prema meni i jesam li u razgovoru ispala sigurna u sebe i jesam li rekla sve iskreno što sam mislila i je li taj netko s kim sam razgovarala pokazao nepoštovanje prema meni. Neki dan sam razmišljala o tome kako je sve to tako krenulo kod mene i shvatila da su zapravo krivi moji roditelji i okruženje u kojem sam odrasla. Naime, moji roditelji se uvijek svađaju, podbadaju i, primjerice, ako mama nešto kaže ili izrazi svoje mišljenje, ono neće biti dobro prihvaćeno od tate i obrnuto. Možda mi se zato čini da ako nekome kažem nešto što mislim to neće biti prihvaćeno, iako znam da nije tako jer me moji prijatelji vole i uvijek vole čuti moje mišljenje. Ali jednostavno strahujem od toga jer sam odrasla u nepoštovanju i sredini u kojoj je ružna komunikacija normalna. Strah me i da me moj partner, kad ga jednoga dana budem imala, neće poštovati. Imam velik strah od toga jer definitivno ne želim imati vezu ili brak kao moji roditelji. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru.
Odgovor
Problem koji si opisala u pismu nije glup. Radi se o temi kroz koju prolaze brojni tvoji vršnjaci, a ti pokazuješ zrelost i hrabrost govoriti o tome. Tijekom razdoblja adolescencije sazrijevamo iz djece u odrasle ljude i formiramo svoj identitet. U oblikovanje identiteta uključeno je znanje o sebi, koje podrazumijeva naše općenite osobine kao što su spol, zanimanje, naša uloga kao djeteta, sestre, brata, učenika, prijatelja, zatim tjelesni izgled, interesi, stavovi, sposobnosti. Identitet oblikuju i očekivanja koja imamo od sebe i ideja kakvi bismo željeli biti. Treća sastavnica našeg identiteta je vrednovanje sebe i samoprocjena koja utječe na naše samopoštovanje. Važan dio razvoja identiteta čini povratna informacija koju dobivamo od drugih ljudi o tome kako nas oni doživljavaju.
Dok su nam u djetinjstvu najvažniji odnosi bili oni s članovima obitelji, tijekom adolescencije postaju nam važniji odnosi s vršnjacima. Stoga nam u tom razdoblju postaje jako bitno kako nas drugi vide i kakav dojam ostavljamo na njih. Tvoja preokupacija time da jasno izraziš svoje potrebe i stavove te da budeš uvažena od drugih zato nije neobična, već je nešto s čime se suočavaju mladi tvoje dobi.
Roditelji su nam prvi model od kojeg učimo temeljna znanja poput govora, odijevanja, prehrane pa do složenijih pitanja poput stavova o funkcioniranju svijeta i međuljudskih odnosa. Tako u obitelji usvajamo i temelj za naše buduće odnose i komunikaciju s drugima. Kako sazrijevamo i stječemo sve više iskustva izvan primarne obitelji, primjećujemo da postoje i drukčiji odnosi i načini komunikacije od onih kakve smo naučili od roditelja i kakvi vrijede u našoj obitelji. K tome, u adolescenciji prirodno dolazi do sve većeg osamostaljivanja od roditelja i odvajanja od nekih njihovih stavova i uvjerenja, a formiranja vlastitih stavova i uvjerenja koja nas čine jedinstvenom osobom.
Kada opisuješ odnos i komunikaciju svojih roditelja, postaje očito zašto ti je važno jasno se zauzeti za sebe i pritom biti prihvaćena upravo takva kakva jesi.
Roditelji su model za ponašanja koja poslije prenosimo u svoje partnerske odnose. Naučene obrasce ponašanja često izvodimo automatski. Budući da je naša partnerska veza različita od veze naših roditelja i od odnosa roditelj – dijete koji smo mi izgradili s njima, neki obrasci ponašanja koji vrijede u tim odnosima nisu primjereni za našu partnersku vezu. Problem nastaje kada nismo svjesni tih obrazaca i automatski ih primjenjujemo u novoj vezi. Međutim, ti si već svjesna načina komunikacije koji ti ne odgovara u roditeljskom odnosu i koji ne želiš preslikati u svoju vezu. Time si već odradila velik dio posla da se to ne dogodi. Važno je samo da, u nastojanju da tvoje ponašanje bude čim različitije od ponašanja tvojih roditelja, ne odeš u drugu krajnost. Često se dogodi da odlazak u drugu krajnost na kraju dovede do istog mjesta. Bilo bi dobro održati fleksibilnost tako da u različitim situacijama ti i tvoj partner pratite što vama i vašem odnosu najviše odgovara i birate ponašanja i način komunikacije koji je u tom trenu najbolji za vas.
Iznijela si strah da bi se odnos tvojih roditelja mogao preslikati na tvoju vezu, međutim trenutačno se ono čega se bojiš da bi se moglo dogoditi u odnosu s partnerom odvija unutar tebe same. Kada se pokušaš izraziti i zauzeti za sebe, javlja se tvoj unutarnji kritičar koji analizira tvoje postupke i dovodi ih u pitanje. Unutarnji kritičar je toliko jak da ti ometa koncentraciju i izaziva psihosomatske smetnje. Pritisak okoline da se ponašaš na određeni način kako bi bila dio grupe u razdoblju adolescencije zna biti izrazito jak. Mnogi mladi se teško odupiru tom pritisku i skloni su ponašati se kako drugi očekuju od njih na štetu svojih želja i potreba. Ti si pokazala snagu da se zauzmeš za svoje pravo da budeš autentična i različita, a ipak prihvaćena. Podržavam te da ustraješ u tom nastojanju. Trenutačno je teško jer učiš novi, asertivan način funkcioniranja u odnosima, no rezultat je vrijedan toga.
Za podršku na tom putu možeš se obratiti psihologu zaposlenom u tvojoj školi ili, ako ti je ugodnije, psihologu u nekoj drugoj instituciji. On će ti kroz razgovore pomoći da manje strogo gledaš na svoje postupke, smanjiš zabrinutost vezanu uz socijalne interakcije, dodatno te poučiti asertivnoj komunikaciji i pomoći ti proraditi naučene obrasce ponašanja kako se ne bi ponavljali u novim odnosima.
Srdačno,
Mia Host, dipl. psihologinja – prof.
