Početak studiranja

Pismo

Prije dva tjedna krenula sam na faks i nisam poznavala nikoga. Prvi dan sam imala napadaj panike, što mi se i prije događalo, ali nije bilo tako jako izraženo. Sad su prošla već dva tjedna i napadaj panike se više nije pojavio sve do danas.

Upoznala sam jednog dečka koji je skroz simpatičan i smatram ga dobrim prijateljem, ali mislim da on želi nešto više od prijateljstva. Mislim da je moj napadaj panike povezan s tom situacijom. Smatram da je ta situacija prebanalna, ali mi i dalje stvara golem stres, ne znam zbog čega i zašto me to toliko muči.

Odgovor

Draga djevojko,

drago mi je što si nam se odlučila obratiti jer to govori o tvojoj spremnosti da uvidiš i prepoznaš kada nešto nije u redu, govori i to da si spremna preuzeti kontrolu nad vlastitim životom i promijeniti što se promijeniti da.

Prije svega želim da znaš kako je razdoblje života u kojem se sada nalaziš iznimno osjetljivo i napadaji panike o kojima govoriš upravo se najčešće pojavljuju u tvojoj dobi. Stoga, nisi sama!

Razlozi za osjetljivost tvojih lijepih godina za sve o čemu govoriš leže u činjenici da se nalaziš u razdoblju kada mlada osoba jednu životnu etapu (djetinjstvo) mora zamijeniti drugom (odrasla dob), pri čemu se susreće s nizom poteškoća koje mora svladati da bi se ostvarila kao jedinstvena ličnost. Odvajanje od roditelja i izgrađivanje vlastita identiteta zahtijevaju snagu da se iz zaštićenog okrilja vlastita doma uđe u svijet odraslih. Međutim, svijet koji pruža bezbroj mogućnosti i postaje sve privlačniji, istodobno je za mlade osobe i izvor straha i nesigurnosti. Prvi panični napadaj obično pokreće stresni događaj. Dvadesete godine života „idealno“ su vrijeme za javljanje prvog napadaja kada je osoba suočena s realnim stresorima vezanim za preuzimanje uloge odrasle osobe (odvajanje od roditelja, početak studiranja, intimne veze). Kada smo pod stresom, pojačavaju se tjelesne senzacije (poteškoće u disanju, znojenje, omaglica, lupanje srca itd.) koje mogu biti krivo protumačene kao znakovi da će se dogoditi neka katastrofična opasnost – npr. osoba se može fokusirati na pojačano lupanje srca i brzopleto i pogrešno zaključiti da to znači da će uskoro imati srčani udar. Kao rezultat toga, osoba može razviti “pretjeranu budnost” na sve tjelesne znakove, što može rezultirati pojačanim tjelesnim senzacijama i brizi. To uzbuđenje okida daljnje katastrofične pogrešne interpretacije, koje zovemo “lažni alarmi” jer signaliziraju dolazak opasnosti koje zapravo nema. Kao posljedica toga, osoba razvija “anticipatornu anksioznost” (tj. tjeskobu iščekivanja opasnosti) – strah da će se panični napadaji i dalje događati, što vodi u izbjegavanje situacija u kojima bi se takav napadaj mogao dogoditi, a što u konačnici samo podržava i pojačava inicijalni strah. Ovo govorim kako bih ti pomogla osvijestiti put koji može voditi u začarani krug iz kojeg nije odveć lako izaći, zato je bolje čim prije osvijestiti mehanizam nastanka anksioznog poremećaja kako se ne bi ni razvio.

Emocionalna, socijalna i akademska prilagodba niz su izazova koji su sada pred tobom i sastavni su dio prijelaza iz srednje škole na fakultet. Strah od negativne procjene drugih, prevelika usmjerenost na sebe – na vlastitu izvedbu kao i na vlastite tjelesne senzacije, uz nerijetko podcjenjivanje svojih sposobnosti u smislu nepovjerenja u vlastite sposobnosti, anticipiranje neuspjeha, usmjeravanje pažnje na znakove anksioznosti te zaokupljenost socijalnom usporedbom čimbenici su koji samo pojačavaju stanje stresa i izvora straha.

Ono što se pokazuje korisnim jest integriranje u socijalni život te formiranje mreže podrške. Bliska prijateljstva i podržavajući socijalni odnosi izvrstan su štit i pridonose prilagodbi na novonastale izazove. Okruži se ljudima koje voliš i u čijem ti je društvu ugodno. Nemoj se bojati tražiti pomoć. Jednako tako, budi osoba koja pruža pomoć, obrati pažnju na potrebe drugih u svojoj blizini. Važna je i fizička aktivnost – ne mora to biti trčanje maratona, to može biti svakodnevna šetnja ili ponovno uključivanje u nekad davno trenirane sportske discipline…

I kad „zagusti“, ne zaboravi na abdominalno disanje – disati iz trbuha, „iz dubine“ i paziti da izdah bude duži od udaha. A kako bismo se u trenucima uznemirenosti sjetili disati tako, važno je to uvježbavati u opuštenom stanju.

Osim toga, dobro je prakticirati i tehniku ‘uzemljenja‘. Kada doživljavamo napadaj panike, uvijek ‘idemo u budućnost‘ i pitamo se „šta ako“…, a kada god idemo u budućnost, mi zapravo idemo u anksioznost. Budućnost je neizvjesna i nešto što nam je nepoznato – jedino što imamo jest sadašnjost. Stoga ne treba ići odveć u prošlost, kao ni u budućnost, već trebamo biti „uzemljeni“ na „sad i ovdje“. Da bismo u tome uspjeli kada nam misli odlutaju na izvorište briga ????, od koristi je upitati se sljedeće: kojih pet stvari mogu sada vidjeti, koje četiri mogu osjetiti, koje tri čuti, koje dvije namirisati i jednu koju mogu okusiti. Na taj način vraćamo svoj fokus na „sada i ovdje“ i ne dopuštamo umu da rasplamsa našu zabrinutost koja lako može otklizati u paniku.

I ne zaboravi, nisi sama, gotovo svaki treći dvadesetogodišnjak dijeli tvoje brige. Uostalom, Studentski savjetovališni centar na Kampusu čeka da ti pomogne.

Hrabro naprijed i ne boj se.

Sretno!

Darija Russo Vilić, psihologinja

Podijeli s prijateljima

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content