Početak školske godine

Pismo

Brine me početak školske godine jer nisam u dobrim odnosima ni sa kim iz razreda. Željela bih promijeniti školu, ali mi roditelji ne dopuštaju. Jako sam nesretna i ne znam kako ću ovako dalje. Jedini prijatelj s kojim sam bila dobra ispisao se iz škole. Imam još dvije godine do kraja i ne znam kako ću. Bojim se da se nikom ne sviđam i da nešto nije u redu sa mnom.

Odgovor

Početak ove školske godine težak je za većinu tvojih vršnjaka, ali i djecu svih dobnih skupina jer nastava (prema najavama) kreće uživo i tako planira i ostati. Posljedice online školovanja i cijele ove pandemijske situacije koja je znatno ograničila socijalne kontakte tek se naziru, a bit će zasigurno puno veće i dalekosežnije. Nažalost, vi ćete to najviše osjetiti. Otrgnuti ste iz svoje prirodne okoline i oduzeto vam je ono što je u tom razdoblju jedna od temeljnih potreba adolescenata, a to je potreba za pripadanjem vršnjačkoj skupini.

Važno je istaknuti da se mnoga djeca boje ponovnog polaska i suočavanja s izazovima povratka u matičnu školsku sredinu. Vjerujem da to posebice vrijedi za mlade koji se, kao i ti, osjećaju odbačeno od svojih vršnjaka.

Iskustva s vršnjacima čine izrazito važan razvojni kontekst unutar kojega djeca stječu velik broj ponašanja, vještina, stavova i iskustava koja utječu na prilagodbu te socijalno, emocionalno i kognitivno funkcioniranje. Kako su odnosi s vršnjacima nužni za normalan i zdrav razvoj te socijalizaciju, djeca koja su odbačena često doživljavaju više problema u prilagodbi.

Kakva je situacija bila u osnovnoj školi? Jesi li tada imala prijatelje ili si se i u tom razdoblju osjećala izolirano?  Imaš li u svom životu prijatelje koji nisu u tvojoj školi? Jesi li s nekim razgovarala o ovom osjećaju koji opisuješ?

Što smo stariji, više se udaljavamo od roditelja i okrećemo vršnjacima koji bi trebali pružati podršku, savjet i ohrabrenje te mogu biti prihvatljiviji nego odrasli. I to je važno. Taj osjećaj prihvaćanja i bliskosti s nekim tko razumije jer se nalazi u istoj situaciji. No katkad to nije tako. Katkad se neka osoba osjeća previše drukčijom i neprihvaćenom i to dovodi do osjećaja tuge, pojačane napetosti, straha.

Je li ti ikada u školi netko učinio nešto nažao? Jesi li bila meta zadirkivanja? Vršnjačko nasilje danas je u velikom porastu, a mnogi mladi šute o tome ili umanjuju njegovu ozbiljnost.

Katkad je razredna sredina takva da se teško u nju uklopiti; karakterizira ju veći broj individualaca  te ne čini homogenu grupu. Učenici se većinom druže u dijadama (parovi) ili trijadama (tri člana) i ako si ti izgubila svog prijatelja, zna biti teško „upasti“ u neko drugo društvo.

Razmišljala si o preseljenju u drugu školu, ali tvoji roditelji to ne podržavaju? Jesi li im ikada iskreno rekla kako se osjećaš u toj sredini i koliko si nesretna? Možda nemaju jasan uvid u situaciju, a vjerujem i da oni strahuju od prelaska u novu školu jer je i to samo po sebi izazov.

Bilo bi dobro da se obratiš stručnoj službi škole (školski psiholog) i/ili razredniku/ici. Također, probaj ponovno razgovarati s roditeljima jer će ti biti potrebna njihova podrška, koju god odluku donijeli.

Tamara Milovanović, psihologinja

Podijeli s prijateljima
Share on whatsapp
Share on email
Share on facebook
Share on twitter

Slučaj je hitan i ne možeš čekati odgovor?

Ako je slučaj iznimno hitan i ne možeš čekati na naš odgovor, a ti ili netko u tvojoj blizini nalazite se u neposrednoj opasnosti, odmah nazovi 112 ili drugu hitnu službu.

Za pomoć u svim hitnijim slučajevima možeš koristiti i besplatnu mobilnu aplikaciju Heroes Nearby koja spaja ljude koji trebaju pomoć sa zajednicom lokalnih Heroja – prijateljima, članovima obitelji, službama, a po želji i s profesionalcima te dobrim ljudima u tvojoj neposrednoj blizini.

Skip to content