Pismo
Već danima osjećam veliku nervozu, imala sam i napadaj panike. Ni sama ne znam što me muči.
Drugo dijete rodila sam u srpnju 2022. godine, tijekom dana sam sama s njom,ili sama s oba djeteta ako starije ne ide u vrtić. Svaki mi je dan isti. Prestala sam i dojiti nedavno. Ne znam mogu li u pitanju biti i hormoni. Neki dan smo imali i nagli smrtni slučaj u obitelji, ne znam je li me i to pogodilo budući da je osoba iz šire muževe obitelji.
Ne znam kako se riješiti nervoze, ne mogu se ni isplakati kako treba. Molim vas za savjet.
Odgovor
Draga majko i suprugo,
prije svega čestitam na dvostrukoj majčinskoj ulozi i posljedičnim svakodnevnim izazovima s kojima se nosiš. Nedavni prestanak dojenja može imati udio u “nervozi” koju osjećaš i to ne samo s hormonskog aspekta. Prestanak dojenja implicira obostranu separaciju, a svaka separacija predstavlja stres. Koliko će stres za svakog od nas biti razoran ili pak poticajan, ovisi o nama. Način na koji doživljavamo stresni događaj ili životne okolnosti u kojima se zateknemo, udruženo s našim percipiranjem vlastitih snaga, odnosno raspoloživosti i snage vlastitih resursa da izađemo na kraj s nepovoljnom situacijom, diktira intenzitet doživljaja stresnosti događaja ili okolnosti u kojima se nalazimo. Drugim riječima, određuje stupanj “nervoze”. Odlična je vijest da je taj način viđenja težine situacije i percepcije vlastite snage da se s danom situacijom nosimo, u našim rukama. Postoje određene strategije uz pomoć kojih možemo realističnije sagledati cijelu stvar, a time i olakšati sebi putovanje kroz izazove i prepreke koje pred nas stavlja život.
Za početak možeš pokušati otkriti što je to što ti prođe kroz glavu kada osjetiš “nervozu”. Aktiviraju li je osobe, situacije, neka tvoja misao… Predlažem ti da napraviš “listu problema” tako da svaki “problem” prevedeš u pozitivni cilj, odnosno definiraš što je izvor tvoga nezadovoljstva/brige i predložiš načine na koje se sve može riješiti ili olakšati problem. Važno je taj plan što detaljnije razraditi te razmotriti u kojoj je mjeri potrebno i uključivanje drugih. Razmisliti što je to što ja želim, a što žele/očekuju drugi od mene. Koliko očekivanja drugih i mene same od sebe utječu na to kako se ja osjećam…
Osim razrade plana aktivnosti za rješavanje tako definiranih problema, potrebno je planirati i vrijeme za relaksaciju, ugodu, odnosno nagradu za postignute pomake. Osvještavanje vlastitih sitnih pomaka prema osobno važnom cilju, povećavanje tolerancije na vlastite nesavršenosti i ograničenja, traženje pomoći od drugih te istraživanje što je to što nas na svakodnevnoj razini veseli i donosi ugodu (nekakav hobi ili aktivnost koja nas relaksira), snažno reguliraju naše raspoloženje i utječu na doživljaj stresnosti.
Ako sam dobro razumjela tvoje pismo, teško ti je definirati uzrok tvoje “nervoze”, spominješ roditeljstvo, nedavni prestanak dojenja, naglu smrt člana iz šire obitelji, no ni sama nisi sigurna što je točno i je li išta od toga uzrok. Spominješ i napadaj panike koji si doživjela, a također ne iščitavam situaciju u kojoj se dogodio, odnosno što je bio okidač. Upravo zbog te nejasnosti uzroka izazivanja tvoje nervoze/napadaja panike, predlažem da se najprije javiš izabranoj liječnici te obaviš potrebne medicinske pretrage kako bi se otklonila mogućnost organskog uzroka simptoma o kojima pišeš.
Sigurna sam da posjeduješ više nego dovoljno osobne snage koja će te, uz pomoć prije navedenih općenitih smjernica, voditi u otkrivanju razloga i uzroka sada prisutnih osjećaja. Želim ti uspješan put u otkrivanju vlastitih mogućnosti, ali i sitnih svakodnevnih radosti iz nesavršenosti života.
Sretno! ????
Darija Russo Vilić, psihologinja
