Pismo
Pismo mojih problema… nakon nekoliko mjeseci ponovno Vam se javljam sa svojim opterećujućim osjećajima. U zadnje vrijeme sve mi ide loše, možda i ne ide, ali se ja osjećam loše i bezvrijedno i izbačeno iako to od okoline možda i nisam (zasigurno ne ozbiljno). Moje navike poprilično su iste i funkcionalne, stvari se mijenjaju, ali se ne mijenja moje zadovoljstvo. Osjećam se zaglavljeno iako to nisam (sudeći po navikama i postignućima), pokušavam promijeniti način gledanja na stvari, no jednostavno ne ide. A u zadnjih nekoliko tjedana osjećam kao da mentalno padam i iako se protivim i odupirem, sve stvari mi se poslože tako da na kraja dana nemam ništa osim suza prije spavanja. To sam priznala i mami pa je predložila da porazgovaram s nekim, no to u mojoj okolini nije moguće (u školi nemam s kim, terapije su mi skupe…). Što da napravim?
Dakle, da ukratko opišem sebe u prošloj školskoj godini i sada. Prošle godine sam otkrila najbolju verziju sebe – putovala sam, trčala, čitala i osjećala se na svakodnevnoj razini poprilično ispunjeno. Jednostavno sam poprimila identitet takve osobe. Sada kada sve to pokušavam provesti, sve se posloži tako da ispadne suprotno (odgođena putovanja, u novoj okolini ne mogu trčati…) ili ako čak i nešto promijenim, ne osjetim boljitak kakav sam prije osjetila iako bi to bilo očekivano. Osjećam se bezvrijedno jer mi se čini da me drugi ne cijene ovakvu kakva jesam. Ne znam kako još da vam opišem što me je dovelo do ovoga, ni samoj mi nije jasno. Živim sama, samostalna sam i pomalo usamljena jer se tu i tamo osjećam neshvaćeno. Mislim da me je teško zavoljeti jer sam komplicirana osoba, na primjer nisam kao ostali, ne koristim društvene mreže, ne zanimaju me površni odnosi ni kratkotrajne veze. Od svih tih mojih standarda koji su dio mojeg identiteta pomalo sam se pogubila i to me čini nestabilnom. Ne znam kako da to promijenim, a nije da već nisam puno puta probala. Nadam se da sam vam barem malo približila problem, jednostavno osjećam se nevažno i zbog toga u zadnje vrijeme često plačem. Moj je problem upravo taj što sam, otkad sam pročitala mail oko 7 i 30, samoj sebi pokušala objasniti zašto se loše osjećam i nisam uspjela, osim da sam sad upravo došla doma i evo opet plačem. Ako ne možete odgovoriti na ovaj mail, u redu je, potražit ću pomoć svakako.
Odgovor
Draga čitateljice,
žao mi je zbog težine koju osjećate. Iz Vaše poruke mogu pročitati da se u posljednje vrijeme dosta toga promijenilo, ali ne onako kako ste htjeli. Zaista je super što pokušavate promijeniti svoju perspektivu i zadržati funkcionalne navike, ali može biti tako frustrirajuće kada se čini da ništa ne funkcionira. Stoga bih Vas potaknula da si dopustite osjećati kako se osjećate trenutačno, a da se ne osuđujete (i dodatno opterećujete) zbog toga. Primjećujem da se loše osjećate jer ne postižete zadovoljstvo kao prošle godine ili kao što očekujete da biste mogli ili trebali postići. Ako su idealizirana ili negativna, naša očekivanja mogu dovesti do negativnog doživljaja sebe i situacije u kojoj se nalazimo. Primjerice, ako očekujete da sve mora ići po planu, a to se ne dogodi, velika je šansa da ćete osjetiti razočaranje. Možda bi bilo lakše ako se probate usmjeriti na realnije planiranje – npr. „Neke stvari će biti kao prošle godine, a nešto ću probati drukčije.“ Iako je putovanje odgođeno, možda možete isplanirati neki kraći izlet koji se lako dogovori ili novo putovanje, a umjesto trčanja pronaći neku drugu aktivnost (npr. plivanje/vježbanje kod kuće). I kratka šetnja ili jednostavna fizička aktivnost mogu pomoći u smanjenju napetosti i podizanju raspoloženja.
Ne znam točno što ste doživjeli u interakciji s drugima i vjerujem da se osjećate kao što ste napisali, no pitam se je li moguće da su drugi postupili na određen način zbog nekog drugog razloga koji nema veze s tim kakva ste vi osoba. Naša procjena onoga što drugi misle ili razloga zašto se nekako ponašaju može biti jako uvjerljiva, ali ne mora biti uvijek točna. Primjerice, možete razviti negativan doživljaj sebe (npr. ne vrijedim) procjenom (negativnom) što drugi misle o Vama (npr. „oni me ne cijene“). Da biste provjerili točnost vlastite procjene, razmislite o argumentima koji potvrđuju da je procjena točna (je li netko nešto rekao ili napravio što može potvrditi da Vas ne cijene?) i argumentima koji ukazuju na to da procjena možda nije točna (ako nitko nije rekao nešto loše o Vama; ako su rekli nekad nešto dobro o Vama ili su pokazali da se žele družiti s Vama).
Ako su postupili na određen način koji Vam se nije svidio ili se osjećate loše zbog nečega, možda bi bilo korisno da im to kažete kako bi Vas bolje razumjeli i postupili drukčije.
Svakako bih predložila da pokušate pronaći individualnu stručnu pomoć kako biste mogli aktivno razgovarati o tome kako se osjećate i kako da se nosite s opterećenjima. Na web-stranicama Sve je ok https://svejeok.hr/psiholoska-pomoc-u-rijeci/možete pronaći različite opcije besplatne psihološke podrške.
Želim Vam svako dobro.
Tea Vehovec, psihologinja
