Pismo
Pozdrav, zadnja tri tjedna osjećam se užasno loše, psihički i fizički. Pod velikim sam stresom konstantno, ne mogu se opustiti niti si dati oduška. Nemam volje ni za što, pa čak ni za one stvari koje me inače vesele i u kojima uživam. Jednostavno ni u čemu ne vidim smisao, niti u životu koji živim. Razmišljala sam o smrti, no znam da bi mi bilo žao i da želim živjeti, ali ne ovako. Prije nekoliko godina počela sam potiskivati svoje emocije i lagati si kako bi mi bilo lakše; ni sada ne mogu raspoznati svoje prave emocije i sve mi se skuplja nekako. Mislila sam posjetiti doktora, ali me strah da će mi reći da mi nije ništa i da izmišljam, no iskreno mislim da bi mi antidepresivi mogli pomoći. Ma ne znam, to mi zvuči kao traženje pažnje. Nadam se brzom odgovoru:) Lijep pozdrav!
Odgovor
Svatko od nas iskusio je dane kada smo se osjećali psihički i fizički loše. Međutim, simptomi koje opisuješ vrlo nalikuju simptomima depresije. Oni uključuju depresivno raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstva u aktivnostima u kojima je osoba prije uživala, promjene u apetitu i tjelesnoj težini (i u smjeru smanjenja apetita i tjelesne težine i u smjeru povećanja apetita i tjelesne težine), nesanicu ili pretjerano spavanje, psihomotornu uznemirenost ili usporenost, umor ili gubitak energije, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, teškoće u razmišljanju i koncentraciji. Simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode trebaju trajati najmanje dva tjedna i moraju uzrokovati klinički značajne smetnje u društvenom, radnom, obrazovnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.
Navodiš da si trenutačno pod stresom i da već neko vrijeme potiskuješ emocije. Iz pisma ne doznajem zbog čega si pod stresom, niti što te prije navelo na potiskivanje emocija. No stres može biti jedan od uzroka depresivnog raspoloženja. Uzrok depresije može biti i doživljaj gubitka, bilo da je riječ o smrti bliske osobe, o prekidu odnosa sa živućom osobom ili o nekom doživljenom neuspjehu u području koje nam je važno.
Mnogi od nas naučili su potiskivati neugodne osjećaje toliko dugo i toliko snažno da nakon nekog vremena više nismo u stanju prepoznati vlastite osjećaje, niti si dopustiti da ih proživimo i integriramo kao dio svoga životnog iskustva. Moguće je da to činimo jer nemamo podršku okoline ili zato što smatramo da nemamo unutarnje kapacitete da se nosimo s tim emocijama.
Život je satkan od lijepih, ali i teških trenutaka. Teške životne trenutke prate neugodne emocije. One su neizbježne, ali su korisne. Upozoravaju nas da nešto nije u redu i potiču nas da poduzmemo određene promjene kako bismo bili bolje.
Priznavanje da se osjećamo loše nije odraz slabosti, ni privlačenja pažnje. Ono je odraz snage i zrelosti. Stoga bih ti savjetovala da se obratiš svom liječniku opće prakse i upoznaš ga s time kako se osjećaš. Vjerojatno će te uputiti liječniku psihijatru radi postavljanja dijagnoze i donošenja odluke o liječenju primjenom lijekova i/ili psihoterapijom, koju mogu provoditi educirani psiholozi i psihijatri. Psihoterapija pomaže u rješavanju uzroka depresije i obrazaca razmišljanja i ponašanja koji održavaju njezino trajanje. Jednom kada se otkrije i iscijeli uzrok nastanka i održavanja depresije, on više nije okidač javljanja simptoma. Psihoterapija može pomoći i u otkrivanju vlastitih kapaciteta i jakih strana, usmjeravanju pažnje prema pozitivnim aspektima života i biranju novih i efikasnijih načina odgovaranja na izazove. Promjena se neće dogoditi odmah, no nemoj se obeshrabriti. Oporavak je proces koji zahtijeva vrijeme i strpljenje. U tom ćeš procesu mnogo naučiti o sebi, bit će ti značajno iskustvo koje će dovesti do veće kvalitete života. Ovim pismom napravila si prvi korak, želim ti svu sreću na tvom putu!
Srdačno,
Mia Host, psihologinja
