Pismo
Poštovani,
unatrag mjesec-dva osjećam se dosta potišteno, pomalo anksiozno i tjeskobno te se zatvaram u sebe, što je za mene promjena jer sam po priroda prilično ekstrovertirana osoba i volim provoditi vrijeme s drugim ljudima i dijeliti svoje ideje, brige i probleme s njima. Nisam sigurna koji je konkretan razlog za moje stanje, ali primjećujem da to dosta djeluje na fakultetske obveze, u smislu nedostatka volje i motivacije da ih izvršim, na pomanjkanje želje za druženjem s prijateljima te većinu vremena ležim u krevetu i pretjerano spavam. Nisam sigurna je li uzrok cjelokupna situacija s Covidom, pri čemu se dosta toga promijenilo, sam moj kontakt s društvom, online predavanja i slično, pa je to toliko utjecalo na mene, a nisam toga ni svjesna, ili postoji neki razlog koji još nisam otkrila…
Odgovor
Promjene raspoloženja ima svatko od nas. Pitajući se zašto ti se događaju ulaziš u proces pretjeranog analiziranja koji ne nudi odgovore, a stvara očekivanja da se tako nešto ne bi trebalo događati. Kada mu daješ preveliku važnost, u smislu stalne potrebe da se dokuče uzroci tome i sumnja da postoje neki „razlozi koje još nisi otkrila“, takvo raspoloženje se stabilizira, postaje trajnije i utječe na promjenu svakodnevnog ponašanja… i tako si eto u začaranom krugu jer ponašanje povratno utječe na sniženo raspoloženje.
Pasivnost (ležanje u krevetu, pretjerano spavanje ili stalno razmišljanje o problemima) jako pridonosi sniženom raspoloženju, baš kao i izbjegavanje uobičajenih obveza, učenja, vježbanja, socijalnih interakcija… I sama se pitaš ima li to veze s cjelokupnom situacijom s Covidom. Pandemija jest iznimno stresna, a osim što potiče tjeskobu i osjećaj bespomoćnosti, znatno utječe na smanjenje potkrjepljujućih ponašanja. Stoga je jako važno da razmisliš koje aktivnosti, koje si voljela, možeš i dalje raditi redovito te na koje načine možeš održati socijalne interakcije u ovo vrijeme. Isto tako, možda te upravo ova situacija može potaknuti na otkrivanje novih mogućnosti, novih izazova i kreativnih načina provođenja slobodnog vremena kod kuće. Ne trebaš imati volju za time, već donijeti odluku da ćeš malo-pomalo umjesto u krevetu vrijeme provoditi drukčije, na produktivniji način… i onda će se i volja polako vratiti.
Nataša Jelenić Herega, dipl. psihologinja
