Pismo
Ovaj je problem u zadnjih nekoliko mjeseci eskalirao i postao toliko intenzivan da sam potražila psihijatrijsku pomoć. Iako sam je uspjela dobiti, velik me je strah obuzeo zato što nikada do sada u životu nisam proživljavala ovakve emocije. Neprestani osjećaj tuge, duge, neprespavane noći, tisuću depresivnih misli koje mi svakodevno obuzimaju glavu. Strah me je da svojim roditeljima kažem bilo šta vezano uz svoje osjećaje i misli, a i za svoj akademski neuspjeh koji sam doživjela ove godine. Naime, pala sam godinu te me je to totalno “srozalo” u svakom pogledu. Osjećam se kao da sam ih iznevjerila iako ni oni sami ne znaju za moju situaciju. Sve te negativne emocije odrazile su se na određene aspekte mog života, počevši od akademskog uspjeha do društvenog života. Osjećam se kao da sam izgubila sebe i svoju osobnost, ono što sam nekad prije bila jer trenutna “ja” nije ni sjena onoj što je nekoć bila. Nakon pregleda psihijatrice dijagnosticirana mi je miješana anksioznost i depresivni poremećaj. Moja jedina želja je da se vratim na staro i “normalno”, da se ponovno osjećam ispunjenom i spremnom da živim život punim plućima. Ne želim da me više bilo koji životni problem sputava i sabotira. Želim vratiti svoj život nazad. Želim opet biti JA!
Odgovor
Draga djevojko,
iz tvojeg pisma razumijem da si se našla u vrtlogu vrlo intenzivnih, neugodnih doživljaja i emocija i, tako preplavljena, čini ti se da si izgubila kontakt s onom ˝starom ja˝ koja se osjećala ispunjeno i živjela je život punim plućima. Kažeš da osjećaš da si iznevjerila svoje roditelje iako oni ne znaju za tvoju situaciju. Čini se da ti ovaj osjećaj preplavljenosti strahom, tugom i brigom otežava da vidiš ˝širu sliku˝ svog života – ovo nije trenutak za donošenje zaključaka ni velikih odluka, niti o sebi i svojim sposobnostima, niti o odnosima s drugima! Možda bi tvoji roditelji razumjeli, mogli bi ti biti podrška i utjeha? Sjeti se nekih prošlih iskustava u životu u kojima si se brinula i sjeti se kako su tvoji roditelji reagirali. To će možda dati bolji odgovor na to kako bi oni zaista reagirali da znaju s čime se sve suočavaš u ovome trenutku. Vjerujem da tvoje staro normalno uključuje i primanje podrške od tebi dragih ljudi, možda s time možeš početi svoj povratak u željeni osjećaj?
Kažeš da ti je dijagnosticirana anksioznost i depresivni poremećaj. Što to zapravo znači? Puno je simptoma koji se mogu klasificirati kao anksiozni i depresivni. Pojavnost određenih simptoma, njihov broj, intenzitet, trajanje i učestalost razlikuje se od osobe do osobe. Netko može imati samo nekoliko blagih simptoma, dok drugi može imati sve simptome – i to vrlo snažnog intenziteta.
Možemo li na neki način sami utjecati na sprječavanje pojave tih neugodnih simptoma? Sigurno već imaš neka iskustva i znanja o tome što ti pomaže naći mir i staloženost, što te opušta. Kada god osjetimo napredak, poboljšanje, olakšanje, mudro je pokušati prepoznati što nam je sve pomoglo da to postignemo! To nam onda daje ideje i mogućnosti za svaku potencijalnu buduću situaciju. Da bismo smirili svoj um i smanjili stres, postoje neki univerzalni načini za brigu o sebi koji mogu biti od pomoći ako ih uvedeš u svoju svakodnevnu rutinu. Za početak, možeš pokušati pokrenuti svoje tijelo, biti fizički aktivna. Vježbanje je važan dio fizičkog i mentalnog zdravlja, snažan je reduktor stresa. Može nam poboljšati raspoloženje i pomoći nam da ostanemo zdravi. Počni polako i postupno povećavaj količinu i intenzitet svojih aktivnosti. Svakako izbjegavaj alkohol i rekreativne droge. Te tvari mogu uzrokovati ili pogoršati anksioznost. Osim toga, i nikotin i kofein mogu pogoršati anksioznost. Također, ako ti anksioznost otežava zaspati, pokušaj stvoriti rutinu koja će ti pomoći da usneš. Primjerice, pokušaj se držati rasporeda odlaska na spavanje, svakoga dana u isto vrijeme. Učini da ti krevet bude što udobniji, pokrivač primjeren, da ti ne bude ni hladno ni previše toplo. Neka istraživanja pokazuju i da unos određenih namirnica kao što su povrće, voće, cjelovite žitarice i riba, može biti povezan sa smanjenom tjeskobom.
Možda na prvi pogled neobičan savjet, ali pokušaj zakazati sama sa sobom vrijeme za brigu. Znam, zvuči neobično planirati vrijeme za brigu, ali pokazalo se efikasnim odrediti točno vrijeme kada ćeš namjerno razmišljati o svojim brigama i strahovima. Odvoji 30 minuta da utvrdiš što te muči i što možeš učiniti u vezi s tim. Imaj svoju “seansu brige” svaki dan u isto vrijeme. Ako te brige počnu mučiti u neko drugo vrijeme, kaži sama sebi: ˝O tome ću razmišljati u moje isplanirano vrijeme.˝
Mnogim ljudima pomažu tehnike upravljanja stresom i opuštanja. Tehnike vizualizacije, meditacija i joga primjeri su tehnika opuštanja koje mogu ublažiti anksioznost. Na Youtubeu možeš naći brojne primjere takvih tehnika.
I, naravno, ono što svakako može biti od pomoći jest obratiti se za podršku stručnjaku za mentalno zdravlje. Uz pomoć stručnjaka, psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta možeš dobiti bolji uvid u uzroke anksioznih i depresivnih simptoma, kao i produbiti razumijevanje sebe, svojih potreba i svojih snaga. S obzirom na to da si studentica, pomoć možeš dobiti u Psihološkom savjetovalištu Sveučilišnoga savjetovališnog centra.
Sretno!
Ivona Maričić Kukuljan, psihologinja i psihoterapeutkinja
