Pismo
Pozdrav. Ova poruka bit će „mix“ svega te se nadam da ćete se nekako uspjeti snaći. Studentica sam psihologije, zaljubljenica u fitness i zdrav način života. Nemam neku specifičnu situaciju za opisati, već bih, onako općenito, zatražila korake, vježbe koje mogu provesti i provoditi kako bih što bolje upoznala sebe i, što zapravo želim, postavljala zdrave granice i, nekako, ne uklonila, već utišala onog „people pleasera“ u sebi.
Naime, trenutačno se osjećam prilično izgubljeno – imam već dvadeset godina, to nije malo i zapravo nemam toliko života pred sobom. Odnosno, razmišljam o svome kraju, smrti i o tome kako želim da budem zapamćena, što sve želim učiniti a da na kraju ne žalim. Razmišljam i o tome da nikad ne znaš što će biti sutra, tj. može se dogoditi da te već sutra ne bude. Unatoč svim tim mislima i scenarijima, ne uspijevam se pokrenuti. Teško mi je napraviti nešto, neki riskantan potez, odnosno izaći iz svoje zone komfora jer me još uvijek nešto koči. I to me jako frustrira. Frustrira me što sam svjesna da život prolazi, a ja se osjećam kao da stojim na mjestu i gledam ga kako prolazi.
Moj je problem vjerojatno i u tome što se nakrcam informacijama i onda ih ne znam posložiti. Veoma sam znatiželjna po prirodi i volim učiti nove stvari, ali me frustrira što ne mogu sve i ne stižem sve. Vjerujem da je to i pitanje prioriteta. Mogla bih reći da sam veoma introspektivna, ali tu introspekciju i ta saznanja nikako ne primjenjujem. Jer postoje određeni strahovi od mišljenja drugih, onog neugodnog osjećaja.
Jednako tako, imam problem vezivanja s ljudima. Ali mislim da to potječe od nekih uvjerenja koja sam u djetinjstvu ”stekla” jer sam se u nekom trenutku razočarala. Volim biti s ljudima, upoznavati ljude, ali kada osjetim i vidim da bi se oni nekako htjeli više povezati, mene uhvati strah i počnem se distancirati. A to radim kada neki dečko iskaže zanimanje za mene i možda želi nešto više. U prijateljstvima sam vidjela i dokazala si da je moguće naći svoje ljude i imam nekoliko osoba s kojima sam duboko povezana i zahvalna na njima.
Ali očito imam problem s još dubljim vezivanjem, onim više intimnim. Postoje li neka pitanja koja si mogu postaviti kako bih došla do nekih uvjerenja koja imam o intimnim odnosima?
Unaprijed hvala na odgovoru. 🙂
Odgovor
Draga djevojko i buduća kolegice,
prije svega, želim ti zahvaliti na povjerenju koje si mi ukazala kada si se javila za savjet i podršku.
Iz tvog pisma stvorila sam dojam da si zaista posebna mlada osoba i da je sjajna budućnost pred tobom. Razumijem da ti se pojavio osjećaj da je sada vrijeme da nešto napraviš sa svojim životom, no jednako tako vjerujem da ćeš, ako zastaneš i razmisliš, vidjeti da si zapravo tek na početku svog puta. Iako ti se čini kao da ti život prolazi pred očima, još si vrlo mlada. Da bi si to bolje predočila, probaj opažati ili zamisliti neke osobe tvojih godina koje poznaješ – što su postigle u životu a da ti nisi, koliko su one podložne riskiranju, koliko su im interesi i planovi u životu unaprijed posloženi? Kada razmišljaš o tim osobama, kakvo je tvoje mišljenje o njima? Bi li njima nešto zamjerila ili predbacila?
Vjerujem da će te odgovori ugodno iznenaditi te možda malo i promijeniti percepciju koju imaš o vlastitim postignućima. Moj je dojam iz ovog kratkog pisma da već s dvadeset godina imaš jasne i raznolike interese, ideju čime bi se voljela baviti u životu, bliske ispunjavajuće odnose i istraživačku narav, a to je već pravo bogatstvo. Sigurno bi osobe koje te poznaju mogle još puno toga navesti.
Studiranje je vrijeme kada se i očekuje od tebe da se tražiš, da pronalaziš svoje interese i strasti te da se pripremaš za daljnje životne korake. Tek se studiranjem, upoznavanjem novih ljudi i različitih perspektiva putevi otvore i nove se prilike pokažu. Stoga na ovo razdoblje zaista s punim pravom možeš gledati kao na vrijeme istraživanja, učenja i pogrešaka te prikupljanja informacija; a s vremenom će se sve to posložiti i otvoriti ti vrata za nove stvari. Upravo zbog toga mi je drago pročitati da voliš istraživati i učiti. Mislim da će te to daleko odvesti. No iako je to veliko bogatstvo, vjerujem da te katkad može i opteretiti pa budeš zatrpana različitim informacijama i ne znaš odakle krenuti. Da bi se lakše usmjerila, barem što se tiče studija i nekih daljnjih profesionalnih interesa, pokušaj se za početak upitati: Zašto sam upisala psihologiju? Što sam htjela s tim studijem? Gdje se vidim nakon studija? Mogu li možda spoznaje koje sada imam sa studija nekako povezati sa svojim interesima, poput npr. ljubavi prema zdravom životu i fitnessu? Studij psihologije je zahtjevan i prilično raznolik te nije neuobičajeno da tolika količina različitih područja zbuni osobu. No ne brini se. Na diplomskom će se studiju stvari malo posložiti, imat ćeš na raspolaganju puno specifičnih izbornih predmeta, pa vjerujem da ćeš stvoriti jasniju sliku onoga čime bi se htjela baviti. A odgovori na prije navedena pitanja mogu ti pomoću u postavljanju prioriteta i usmjeriti te prema područjima koja te istinski zanimaju.
Iz tvojih riječi, i ja sam dobila osjećaj da si introspektivna i intuitivna osoba. Takve osobe promišljaju o stvarima koje ti navodiš i mogu sebe dobro razumjeti. Vjerujem da ti to dugoročno može biti od koristi jer ako slušaš svoj instinkt, onaj glas u sebi koji ti govori što je za tebe dobro, daleko ćeš dogurati. Teško je katkad, pod utjecajem drugih koji utišavaju taj unutarnji glas (makar i iz najbolje namjere), ostati njemu vjerna, no može se na tome raditi. To je proces sazrijevanja koji zahtijeva vrijeme i iskustvo. Mindfulness je pristup koji ti u tome može pomoći. Osim što se prakticira bivanje u trenutku, pomoću mindfulnessa dolazimo i do veće spoznaje o nama samima, o našim potrebama, strahovima i željama. Jačamo svoj unutarnji glas podrške i dajemo mu snagu. Učimo pratiti svoju intuiciju i imati povjerenja u proces života. U privitku ti šaljem kratku audiosnimku da se okušaš u tome i izvidiš je li mindfulness nešto što ti se čini privlačnim. Ako ti se svidi, možeš mi se slobodno javiti za više mindfulness materijala na labiris.savjetovanje@gmail.com. Mindfulness ti može pomoći i da više upijaš trenutke, a ne da se brineš toliko o tome kako život prolazi i kako se već sutra nešto može dogoditi; jer u mindfulnessu postoji samo SADA i OVDJE, s istinskim sobom, i to je njegova snaga.
Ako želiš pronaći način kako više vremena provoditi u aktivnostima koje te ispunjavaju i za koje imaš osjećaj da kroz njih napreduješ i koristiš svoj potencijal, možeš provesti sljedeću vježbu. Započni s izradom popisa aktivnosti koje u prosjeku radiš svaki dan / svaki tjedan. Zatim pokušaj odgovoriti na sljedeće: Što me hrani (podiže raspoloženje, povećava dobrobit i osjećaj cijelosti, čini me ponosnom)? Što me iscrpljuje (tišti, živcira i čini napetom)? Kako mogu povećati vrijeme i napor koji ulažem u aktivnosti koje me hrane, a smanjiti one koje me iscrpljuju? Mogu li iscrpljujućim aktivnostima pristupati nekako drukčije? Koje su dodatne aktivnosti koje me hrane, a koje mogu uvesti u svoju svakodnevicu?
Iz svega što mogu pročitati, savjetovala bih ti da se okušaš i u vježbama njegovanja samosuosjećajnosti. Cilj je vježbi utišati unutarnjeg kritičara kojeg imamo u sebi i zamijeniti ga suosjećajnijom verzijom koja nas motivira na ljubaznost prema samima sebi i gura naprijed, umjesto da nas zakopa na mjestu. Jedna vrlo jednostavna vježba jest Suosjećajnost ispod pokrivača. Ujutro čim se probudiš, opusti tijelo, prakticiraj kratko umirujuće disanje i poželi si dobrodošlicu u novi dan – sa smiješkom i toplim, prijateljskim glasom reci si „Dobro jutro!” Tijekom 1-2 minute probaj zamisliti kako bi izgledao tvoj dan kada bi ga provela potpuno suosjećajno i ljubazno prema sebi. Što bi radila? Kako bi se osjećala? Kako bi razmišljala? Kako bi se osjećala u tijelu? Na taj način aktiviraš se da kroz dan prolaziš spokojno, a ne da se frustriraš time što imaš osjećaj da se ne možeš pokrenuti. Smanjenjem krivnje otvara se prostor za djelovanje.
Dodatno, na kraju svakoga dana možeš zapisati jednu dobru stvar koju si taj dan napravila ili zbog koje si ponosna na sebe. To možeš zapisati u posebnu bilježnicu, u neki dokument na mobitelu ili na papiriće koje ćeš onda ubacivati u neku lijepu kutiju. Neka to bude tvoje mjesto za samopohvalu. Na kraju tjedna pročitaj popis. Vjerujem da ćeš se iznenaditi koliko si zapravo dobrih i svrhovitih stvari napravila tih dana.
Iako navodiš teškoće pri ostvarivanju intimnih odnosa, drago mi je pročitati da ipak imaš i neke značajne odnose u svom životu. Ostvarivanje intimnog odnosa s partnerom, koje ne mora nužno biti i fizičko, riskantan je korak. Dajemo sebe i pritom riskiramo da ostanemo povrijeđeni. No punina koju potencijalno možemo dobiti je nemjerljiva. Za početak bih ti savjetovala da pokušaš osvijestiti što te točno plaši kada razmišljaš o tome da se s nekim povežeš na toj razini? Što je najgore što se može dogoditi? Ako se najgore i dogodi, koliko se dobro ti s time možeš nositi? Promisli dalje o nekim svojim prethodnim iskustvima. Na koji su te način prethodna iskustva oblikovala? Misliš da loša iskustva u prošlosti moraju odrediti iskustva u budućnosti? Kako si se u prošlosti nosila s lošim iskustvima u odnosima? Što bi savjetovala bliskoj prijateljici kada bi ti došla s takvim problemom? Nadam se da će ti ova pitanja pomoći u boljem razumijevanju same sebe.
U nastavku ti opisujem i vježbu Suosjećajnog pisma koja bi ti dodatno mogla koristiti da osvijestiš što te koči u ostvarivanju intimnih odnosa i pokušaš vidjeti kako možeš na tome poraditi. Glavni je cilj napisati pismo u kojem, istražujući neku poteškoću i tražeći rješenje, izražavaš sebi podršku toplo i ne osuđujući se. Koraci za provedbu vježbe:
Aktivacija suosjećajnog ja: Umiri um i tijelo, osjeti staloženost, sabranost, prisutnost u trenutku, toplinu blagog osmijeha, otvorenost, hrabrost i spremnost.
Suosjećajna motivacija: Probudi i pronađi u sebi suosjećajnu motivaciju, iskrenu namjeru da prosperiraš – “Želim za sebe dobro, želim se razvijati, želim biti dobro.” Mindfulness vježba ti može pomoći u tome.
Prepoznavanje poteškoće: Osjetljivo zamijeti poteškoću s kojom se boriš, otvori se tome i istražuj bez osuđivanja.
Preuzimanje odgovornost: Mobiliziraj snagu i hrabrost za rješenje poteškoće.
Priprema za rad na preprekama i strahovima: Razmisli koje prepreke, strahovi i/ili otpori bi se mogli pojaviti u radu na oslobađanju od patnje, predvidi ih i osmisli mudri plan i akciju za njihovo rješavanje.
Pismo čitaj svaki dan, a ako želiš, možeš se i snimiti pa preslušavati snimku.
Sretno i sve će biti OK!
Uz tebe sam,
Ana Đorić, psihologinja
