Pismo
Osjećam se iscrpljeno, ljudi iskorištavaju moju dobrotu i na kraju me povrijede još gore iako sam rekla kroza što sam prošla. Ipak, idem dalje do svog cilja iako je nekada teško.
Odgovor
Lijepo je i plemenito pomagati drugima. Pomaganje drugima čini nas zadovoljnima, ponosnima i ispunjenima.
Međutim, ako su osobe iz naše okoline navikle da smo im stalno na raspolaganju, postavljat će pred nas različite zahtjeve. Potrebno je razlučiti kada im je naša pomoć nužna, a kada realno zadatke mogu obaviti sami.
Ako broj obveza i odgovornosti koje preuzimamo na sebe nadilazi naše kapacitete, dolazi do fizičke i emocionalne iscrpljenosti. Pretjerana briga o drugima i njihovim potrebama, uz zanemarivanje vlastitih potreba i želja, dovodi do nerazmjera između onoga što želimo raditi i onoga što radimo. Ako pritom drugi nisu obzirni prema našim potrebama i nisu tu za nas kada je nama potrebno, javlja se i nerazmjer između toga koliko dajemo i koliko primamo u nekom odnosu. Okolina također može podrazumijevati naše napore i ne iskazivati zahvalnost za ono što činimo. Može se dogoditi i da bliske osobe iznevjere naše povjerenje i time nas jako povrijede. Sve to može dovesti do osjećaja nezadovoljstva, tuge, razočaranja, iskorištenosti, ljutnje i iscrpljenosti.
Stoga je važno da naučimo sami poštovati vlastite granice. Kada očekivanja i zahtjevi okoline prelaze naše trenutačne mogućnosti, potrebno je definirati prioritete, a svemu ostalome reći „ne“. Tvoje „ne“ može biti privremeno, dok ne budeš imala vremena za obavljanje i tog zadatka. Ali imaš pravo i potpuno odbiti neki zahtjev koji ti ne odgovara. Inače, ako činimo ono što ne želimo da bismo bili prihvaćeni od drugih, povrjeđujemo sebe. Postavljanje granica može izazvati ljutnju i negodovanje osoba u tvojoj okolini, no neka te to ne spriječi u zauzimanju za sebe.
Važno je da se posvetiš prepoznavanju vlastitih potreba i želja. Koliko si se do sada brinula o drugima, vrijeme je da počneš činiti stvari za sebe. A da brigu o sebi ne bi pratila krivnja, potrebno je poraditi i na promjeni vlastitih stavova prema svakodnevnim zadacima i očekivanjima koja se stavljaju pred tebe.
U pismu daješ naslutiti da si prošla događaje koji su bili neugodni za tebe, a da kod svojih bližnjih ne nailaziš na razumijevanje i podršku koji su ti potrebni. Stavom da, bez obzira na sve teškoće, ideš dalje prema svom cilju, pokazuješ svoju snagu. Pokazuješ da čak i u situacijama koje nisi birala i na koje ne možeš utjecati, možeš izabrati kako ćeš reagirati na njih i kakvo ćeš im značenje dati. Takav pozitivan stav svakako treba zadržati. Međutim, kao što i sama kažeš, postoje trenuci kada je teško. U redu je, stoga, potražiti stručnu pomoć psihologa kako bi u tim susretima otkrila i proradila uzroke svoje iscrpljenosti te dobila podršku i znanja kako postaviti granice i brinuti se o vlastitim potrebama.
Srdačno,
Mia Host, dipl. psihologinja – prof.
