Pismo
U nekim trenucima osjećam jaku tugu, bez razloga. Često mi se to događa.
Odgovor
Pozdrav!
Iz ovoga što pišeš mogu pretpostaviti da tuga koja ti se javi, i to tako iznenada, bez nekoga očitog razloga, u tebi izaziva zabrinutost i/ili neugodan osjećaj. Tuga je jedna od šest osnovnih ljudskih emocija, uz sreću, ljutnju, strah, gađenje i iznenađenje. Emocije mogu biti manje ili više ugodne, one u kojima uživamo i želimo ih što češće osjetiti, i one neugodne koje bismo vrlo rado izbjegli, ali zapravo niti jedna nije negativna, iako tugu često opisuju „negativnom“ emocijom.
Neugodne nam emocije ukazuju na postojanje nekog problema i mogu voditi naše ponašanje prema njegovu rješavanju. Primjerice, strah nas upozorava na opasnost i aktivira organizam za bijeg ili obranu od te opasnosti, ljutnja nas pokreće na promjenu i motivira nas da se izborimo za sebe. Univerzalna je funkcija tuge na neki način signalizirati da nam je potrebna pomoć. To može biti signal drugima koji upućuje na to da nam treba utjeha ili nama samima da odvojimo malo vremena i nadoknadimo svoj gubitak. Nedavno sam naišla na citat: ˝Tuga je dragulj čija vrijednost nije toliko poznata.˝ Zato je važno prihvatiti sve naše emocije kao jednakovrijedne i važne u procesu razumijevanja samih sebe.
Katkad to nije jednostavno jer smo često odgajani tako da si ne dopuštamo izražavanje neugodnih emocija, primjerice tuge, kao da je tuga odraz slabosti (˝Nije ti ništa!˝, ˝Ne plači, pa nije ništa strašno˝, ˝Ne budi kao mala beba˝). A, zapravo, tuga je vrlo važna i korisna jer nam pomaže da bolje upoznamo sami sebe, da nađemo način kako si pomoći i kako se nositi s tim nečim što je uzrokuje.
A uzrok tuge najčešće je gubitak nekoga ili nečega nama važnog, iako se ono što uzrokuje tugu može jako razlikovati među ljudima.
Psiholozi kažu da su neki uobičajeni uzroci tuge iskustvo odbačenosti od prijatelja ili osobe koju volimo, rastanci, bolest ili smrt voljene osobe, razočaranje neočekivanim ishodom (npr. ako se ne dobije dobra ocjena kada se očekuje).
Također, tuga se može iskusiti zajedno s drugim osjećajima, kao što su:
• bijes (npr. ako te osoba koju voliš napusti)
• strah (npr. da se nećemo moći nositi sa životom ili ići dalje)
• radost (npr. prisjećanje na vrijeme provedeno s izgubljenom osobom ili stvari; zadovoljstvo koje osjećamo u odnosu s nekim).
Tuga je jedna od dugotrajnijih emocija i neki je ljudi pokušavaju izbjeći strahujući da bi mogla vječno trajati, da nikada neće iz nje izaći ako joj se prepuste. Međutim, kao i sve emocije, i tuga, odnosno tugovanje je proces koji ima svoj početak, razvoj i (često sretan) kraj. Sljedeći put kada se susretneš s osjećajem tuge, umjesto da kažeš ˝nije mi ništa˝, možeš samoj sebi reći : „Da, to je tako tužno, ok je da se tako osjećam.“ Dopusti sebi tugovati jer i kroz taj osjećaj rasteš i učiš o sebi.
Naravno, ako je osjećaj tuge jako težak i uznemirujući, mudro je postupiti ovako kako si ti postupila, potražiti pomoć i s nekim (stručnim) o tome porazgovarati. Već samim razgovorom o njoj, tuga može postati manja i podnošljivija.
Ivona Maričić Kukuljan, dipl. psihologinja, prof., psihoterapeutkinja
