Pismo
Rekao bih da me već godinama muče neki osjećaji koje konkretno ne mogu opisati, osim da mi izazivaju tjeskobu i konstantne primisli. Većinom su to pomisli da sam manje vrijedan ili nesposoban nešto napraviti. Prije nisam baš imao jasan cilj i nisam znao što želim, ali zadnje dvije-tri godine radio sam na tome i došao do nekih saznanja. Međutim, doslovno je nekad nemoguće raditi na sebi i napredovati profesionalno ili osobno jer me uvijek te glupe primisli prate tako da imam osjećaj da sabotiram samog sebe u rastu. Nisam bio do sada na razgovoru s nekom profesionalnom osobom, a stvarno bih volio malo popričati. Ponajviše jer se u tim situacijama slabosti osjećam kao da imam 305 problema, a nula posto energije za ući u koštac sa i jednim od njih… dok sam neke dane sasvim okej, pozitivan, sve rješavam, glupe misli samo pustim i radim na bitnijim stvarima. Jako je teško ostati konzistentan i raditi na svojim željama i hobijima kada jedan dan želiš sve, a drugi dan ne želiš ni razgovarati s ljudima, a kamoli se ići družiti ili raditi na nekom hobiju ili novoj vještini… Najgore je to što zapravo volim učiti nove stvari, upoznavati nove ljude, posjetiti nova mjesta pa me to u trenucima slabosti još više pogodi jer si izvrtim u glavi sve te bivše glupe scenarije kada sam mogao postupiti triput bolje, ali eto… Naravno, ni tada ne postupim kako treba, nego budem blokiran mislima… I tako u krug. Stvarno bih volio porazgovarati s nekim tko ima znanja pa da shvatim više što me točno sputava i kako da se nosim sa svime time.
Odgovor
Dragi mladiću,
hvala na odlučnosti da s nama podijeliš svoje iskustvo.
Na početku bih doista voljela pohvaliti tvoju spremnost za istraživanje vlastita identiteta, nastojanje da otkriješ tko si, što voliš i u kojem smjeru se želiš kretati u životu. Pohvaljujem i dosadašnje načine suočavanja s negativnim mislima za koje mi se čini da su, u određenim situacijama, bile uspješne. Bravo!
Dijelim osobno mišljenje s tobom da je rad na sebi poprilično izazovan. Doista zahtijeva kontinuitet, vrijeme, trud i druge resurse. Znaš, rad na sebi doživljavam kao cjeloživotni zadatak koji u određenom životnom razdoblju zahtijeva više vremena i truda, u drugom manje. No rad je uvijek potreban. I zato kada ti bude teško i naporno, sjeti se da je sada očito razdoblje u kojem je potreban intenzivniji rad. Znam da to možeš!
Imaš iskustvo kako se u nekim situacijama lakše možeš „otkinuti“ od negativnih misli, dok u drugima ne. Zbog tih razloga važno je otkriti koje misli se javljaju u konkretnoj situaciji. Zato, kad osjetiš promjenu raspoloženja, možeš misaono zastati na trenutak i postaviti si sljedeće pitanje: „Ma koja je to misao prošla kroz moju glavu?“ Taj je korak važan jer način na koji razmišljamo utječe na to kako se osjećamo i ponašamo. S obzirom na to da su misli uglavnom brze i automatske, prirodno se nameće zaključak da su i točne. Ali ne moraju biti. Zato je važno provjeriti njihovu točnost. Na primjer, možeš se pitati je li ta misao činjenica ili pak pretpostavka? Ako je pretpostavka, koji su dokazi da je to samo pretpostavka? Ako je pak činjenica, na temelju kojih dokaza sam to zaključio? Gledam li na situaciju u crno-bijelim kategorijama (dobro/loše; vrijedim/ne vrijedim,..)? Što je između? Što je vjerojatnije da je istina? U privitku ti šaljem obrazac koji ti može pomoći napraviti ovu vježbu.
Misli su uvijek s nama i to je još jedan razlog zbog kojega zahtijevaju kontinuirani rad. Želim da znaš kako je u redu umoriti se od konstantnog rada. Što bi rekao prijatelju ili dragoj osobi da ti kaže istu stvar? U situacijama kada ti ponestane energije i više nemaš snage, pozovi u goste svoj suosjećajan um i nježno si uputi nježne riječi. To može biti nešto poput ovoga: „Pa u redu je ako sam umoran. I ja sam samo čovjek. Energija tijela se ionako prirodno troši. Isto se dogodi i meni.“ I tada, kad energija tijela padne, pitaj svoje tijelo što mu je potrebno da napuni svoje baterije. Ako treba leći ispred TV-a, u redu je, lezi. Ako treba prošetati, u redu, idi prošetati.
Tvoju želju za učenjem, radom, upoznavanjem novih ljudi i mjesta smatram jednom od najboljih stvari koje možeš imati kao mlada osoba. Prirodno se javlja ideja da bismo nešto promijenili kada razmišljamo o prošlim situacijama. No sjeti se da si u trenutku kada se situacija odvijala donio najbolju odluku i/ili ponašao se najbolje što si znao na temelju tadašnjeg znanja i iskustva. Normalno je da nas iskustvo čini mudrijima i da na situacije gledamo iz drukčije perspektive s odmakom vremena. Važno je što je sada jer prošlost je učiteljica života – korisno je zapitati samoga sebe što si naučio iz te situacije da je sada drukčije doživljavaš i tumačiš. Upravo u tome vidim tvoju prednost jer osjećam da si vješt doskočiti takvim mislima.
Nadam se da sam uspjela odgovoriti na tvoja razmišljanja te da će ti moje pismo olakšati suočavanje s trenutačnim izazovima.
Sretno i uz tebe sam!
Sara Jurdana, psihologinja
