Pismo
Što me muči? Muči me to što u našem lijepom 21. stoljeću svaka starija osoba “zna” sve bolje od tebe iako nikad nije čula za temu o kojoj je riječ. Ako starija osoba u tvome krugu nešto pogriješi, očekuj da ćeš ti biti kriv jer ta starija osoba ne želi to priznati zbog straha od gubitka poštovanja i ugleda. A to što smo mi najgluplja generacija jer nam sve ide naruku, nije li to poanta razvoja? Roditelji nas uspoređuju s drugom djecom, samo gledaju naše loše strane, a za dobre nitko ne pita. Boli briga moje roditelje što se natječem na turnirima u igricama, oni samo gledaju kakav sam u školi, gledaju brojeve 1, 2, 3, 4 i 5, ocjene, kao da je to cijela moja budućnost…
Odgovor
Generacijski pomak prisutan je oduvijek. Samo što je s ubrzanim tehnološkim razvojem taj generacijski jaz iz dana u dan sve veći. Prije su generacije bile na razini svakih 10 godina… 50-e…60-e…70-e…80-e… itd.
Bojim se da su današnje generacijske razlike na razini godišta… tj. godine, a ne 10 godina…
No bez obzira na razliku, ni “stari” ni “mladi” nisu oslobođeni razumijevanja jednih prema drugima. Bez razumijevanja nema ni kontakta, bez kontakta nema ni odnosa niti komunikacije. Bez komunikacije s drugima, sami postavljamo pitanja i odgovaramo umjesto drugih, što dovodi do otuđenja, što smanjuje vjerojatnost za daljnju komunikaciju i povlači negativnu emocionalnu reakciju. Važno je znati i prioritete. Važno je znati kvalitete i talente. Vaš je prioritet škola i tu se slažem s Vašim roditeljima. Važno je održavati i razvijati svoj talent vezano uz natjecanja u videoigricama. Da biste i Vi i oni bili zadovoljni bitno je da imate odnos, tj. da možete komunicirati uz međusobno uvažavanje i razumijevanje.
Lijep pozdrav,
Anđelko Botica, dipl. psiholog
