Upit
U ranim sam dvadesetima i mlada sam samohrana majka. Na taj sam se potez odlučila sama jer oduvijek želim djecu, ali se nisam vidjela u braku.
Sav mi se život okreće oko djece i to mi je dovoljno, ona su sve što sam oduvijek htjela i čitav moj svet. Zadovoljna sam svojim životom. I tako dok vodim svoj mali miran život, tu i tamo naiđe neki pripadnik muškog spola koji misli da bismo nas dvoje funkcionirali, bilo kratkotrajno, bilo dugotrajno.
Međutim, u zadnje vreme primjećujem da više ne volim biti sama i da zapravo osjećam potrebu za nekim. Za toplinom i bliskošću. Imam to u deci, ali fali mi netko odrastao. Netko s kim mogu razgovarati o danu, o djeci, obavezama, dijeliti svoje misli, osjećaje. S druge strane, plašim se ulagati emocionalno, materijalno i fizički u nešto što, hajmo reći , nije sigurno i neće trajati.
Zadnjih godinu dana s prekidima sam izlazila s jednim muškarcem, ali raskinula sam i pomalo burno reagirala, što on nije zaslužio. Razlog je što oduvijek teško podnosim fizički dodir i nekakvo iskazivanje nježnosti od muškaraca. Uvijek dobijem poriv za stjecanjem svoga osobnog prostora. Moje tijelo bude u nekakvom grču i velikom stresu kad me dotaknu, zagrle, pokušaju poljubiti i sl. Ni ja njih ne volim dodirivati, osim u prijateljskom smislu. Jednostavno nisam u stanju podnijeti toliku količinu stresa. Moram pobjeći iz takvih situacija.
Moram reći da nisam aseksualna. Imam seksualne porive kao i svaka osoba, u mašti sve funkcionira, u stvarnosti pak ne. Imam istodobnu privlačnost i averziju prema seksualnosti i muškarcima općenito.
Kako se nositi s time kroz život? Neko stručno mišljenje? Bilo što.
Odgovor
Draga djevojko!
Sreća i zadovoljstvo postižu se zadovoljavanjem naših osnovnih psiholoških potreba na uravnotežen način. Jedna od tih potreba jest potreba za ljubavlju, odnosno pripadanjem. To je naša urođena potreba, da budemo dio krda, da imamo nekoga koga volimo i o kome se brinemo i nekoga tko voli nas i brine se o nama. Iako se ta potreba može ostvariti u različitim odnosima (s prijateljima ili unutar obitelji), nekako najviše u partnerskim vezama tražimo zajedništvo gradeći bliskost, razumijevanje i povezanost; njegujemo osjećaj uzajamnosti skrbeći jedno o drugom, stvaramo stabilnost i povjerenje.
Uzimajući u obzir okolnosti koje su mi poznate iz podataka koje ste naveli u svom upitu (da ste u ranim dvadesetima završili fakultet, postali samohrana majka dvoje djece, zaposlili se i samostalno se brinete o svojoj tročlanoj obitelji), nije čudno što je ta potreba neko vrijeme bila stavljena po strani. Bili ste dobro bivajući nezavisni, slijedeći vlastite smjernice, razmišljajući i djelujući za sebe. Sada ste postali svjesna da Vam je potrebno i nešto drugo, a to je istodobno aktiviralo neke stare obrasce i strahove koji Vas u tome sputavaju. To su s jedne strane osjećaj nepovjerenja, negativna očekivanja (da neće potrajati) i strah od gubitka onoga što biste emocionalno ili materijalno uložili u vezu, a s druge strane i problem seksualnosti koja (najčešće) jest dio partnerskog odnosa.
Seksualni problem definira se kao nezadovoljstvo s bilo kojim emocionalnim, tjelesnim ili relacijskim aspektom seksualnog iskustva, a može proisteći iz različitih čimbenika. Neću sada pisati o svim mogućim aspektima ženske seksualnosti ili čimbenicima koji su povezani sa seksualnim problemima, ali ću spomenuti probleme seksualne averzije i seksualne inhibicije jer je to najsličnije onome što opisujete. I averzija i inhibicija mogu biti izazvani prethodnim neugodnim iskustvima ili tjelesnim, emocionalnim, seksualnim zlostavljanjem; općim problemima ličnosti vezanim uz bliskost, odbijanje, suradnju ili vlastita prava; kao i depresijom ili tjeskobom. Mogući je razlog i strah od spolnog odnosa i mogućih posljedica, svijest o razlikama između kulturnih normi i vlastite seksualnosti, zbunjenost i sram zbog vlastita seksualnog identiteta…
U svom upitu tražite savjet kako se nositi s time kroz život. Što god da jest u osnovi Vašega seksualnog problema, može se dodatno istražiti, razumjeti, promijeniti… U Rijeci, na Srdočima, liječnica Nina Bašić Marković ima svoju ordinaciju, a kako je ona ujedno i seksualni terapeut, možete joj se obratiti za pomoć. Također, preko exedra-online/hr/ možete dogovoriti online susret s profesorom Aleksandrom Štulhoferom ili se sa zahtjevom za online-savjetovanjem obratiti Nataši Barolin Belić, seksualnoj terapeutkinji u Zagrebu koja ima svoju privatnu praksu.
Žao bi mi bilo da zbog straha ili neugode sebe zakinete za nešto što Vas istodobno privlači. Zaslužujte dodatno istražiti svoju seksualnost!
Nataša Jelenić Herega, psihologinja
