Pismo
Sve izazove u životu teško podnosim, ne mogu se nositi sa svakodnevicom i nikada nisam opuštena, uvijek kočim samu sebe u ostvarenju ciljeva.
Odgovor
Draga djevojko,
budući da nemam neku konkretnu situaciju, kakav primjer niti detaljnije informacije, pisat ću generalno, uopćeno, više u formi pitanja koja si onda možeš sama postavljati i promišljati o njima. A onda ćeš sama sebe, u nekom trenutku, dovesti do rješenja!
Za početak, želim da znaš da se svatko od nas na različite načine nosi s izazovima koje nam donosi dan. Netko ima više kapaciteta za odgovor na takvu situaciju – možda ima iskustvo u sličnim situacijama, možda ima veću podršku bliskih osoba, možda vjeruje da što kod da se dogodi – bit’ će dobro, možda misli kako je svaki izazov zapravo prilika da nešto novo nauči, možda je odmalena ohrabrivan u malim životnim eksperimentima…
Svatko od nas drukčije reagira, i to je sasvim ok. Neki su oprezniji pa sa svih kutova razmatraju problem prije nego što donesu odluku, a neki možda srljaju ili burnije reagiraju. Bitno je da nas svaka situacija, svaki događaj nečemu nauči, da izvučemo pouku iz toga i onda to pokušamo promijeniti kada se idući put dogodi. Vidim da ti imaš uvjerenje i svjesna si (imaš ideju o tome) da si sama sebi kočnica?! Što je to što te koči? U kojem se trenutku aktivira? U kojim odnosima? U bliskim kontaktima? U odnosima s prijateljicama? U odnosima s prijateljima? U odnosu prema starijima? Možeš li eksperimentirati? Možeš li odabrati jedan događaj idućih dana i odlučiti da ćeš izreći svoj stav, da ćeš se izboriti za sebe? Što je najgore što ti se tada može dogoditi?
Možda možeš promišljati i u smjeru: „Čemu služi i koju svrhu ima takvo ponašanje?“ Koju funkciju ima za tebe? Možda te štiti od mogućeg doživljaja neuspjeha? Možda se ne želiš izlagati? Možda ti je ugodnija pozicija ostati nevidljivom u nekim odnosima? Možda tako misliš da imaš mir? Ne znam, ovo su samo moja promišljanja, sigurno ti imaš neka druga, nova, svoja… no, na žalost, ovo nije dijalog, nego više monolog sa samom sobom!
Pokušaj istražiti jesu li ideje koje imaš „o svijetu“ djelotvorne u tvojim važnim situacijama? Možeš li ih zamijeniti nekim drugim, za tebe, učinkovitijim idejama, odnosno konceptima? Možeš li kreirati nove ideje? Napiši popis svojih novih ideja o onome što ti je važno? To je dugotrajan proces u kojem je važno ostati strpljiv i fokusiran!
Što misliš o izreci: Ne brinite o neuspjesima, brinite o prilikama koje propuštate!? Kako ti se čini ova misao? Vrijedi li za tebe? Koji je to kotačić koji misliš da treba otkočiti u procesu da bi se pokrenuo u željenom smjeru? Što bi ti donijela promjena ponašanja? Što bi se promijenilo kada bi ostvarivala svoje ciljeve? Što bi bilo drukčije u odnosu na tvoje bliske osobe? Kakvu bi sliku tada imala o sebi?
Imaš li svoju sigurnu osobu kojoj ćeš se povjeriti i koja će te ohrabriti, dati ti podršku, vjerovati u tebe i reći: „Možeš ti to, sve je ok!“
Ima još nešto! Stvari uvijek možeš promatrati i iz druge perspektive. Npr. razmisli što bi rekla najboljoj prijateljici da ti se požalila ovako kao ti nama? Što bi joj savjetovala? O čemu biste razgovarale?
I, za kraj, ali nikako manje važno – opuštanje!
Kažeš da se ne možeš opustiti! Pronađi situaciju u kojoj se vidiš najopuštenijom. Koja je to situacija? Što tada osjećaš? O čemu tada razmišljaš? Možeš li imati više takvih situacija u danu? Ne znam čemu si sklona, no postoje različite tehnike disanja koje pomažu da otpustimo ono što nam ne koristi i opustimo cijelo tijelo nakupljene napetosti i grča. Postoje i tehnike vizualizacije koje mogu biti od pomoći pri opuštanju! Pomažu i šetnje, pomaže i kućni ljubimac, pomažu razgovori, glazba, filmovi, tjelesna aktivnost …
Nadam se da si dobila neke nove uvide i zamisli o svojim idejama i da će se dogoditi mala, sitna promjena kada neka od ideja sazre!
Ana Fabijan, dipl. psihologinja
