Pismo
Pozdrav, nije riječ ni o jednom problemu, već nizanju redom problema. U zadnjih mjesec dana stvari su mi samo krenule nizbrdo. Dečko je imao prometnu s našim autom koji smo prije dva mjeseca kupili i registrirali. Da sve bude još gore, digli smo kredit da ga kupimo, a na autu je totalna šteta, još nije utvrđeno tko je kriv. Prema pravilu propisa čovjek je njemu izletio, a s druge strane moj dečko je vozio neprilagođenom brzinom. Sve stoji, ništa se ne mijenja, od toga dana počeo je baš neki stres i brige.
Na poslu sam voditeljica i jednostavno su mi počele stvari promicati i nisam više odgovorna kao što sam dosad bila. Zbog toga sam dobila plaću kao obična radnica, a ne voditeljica. Razgovarala sam sa šefom, objasnio mi je da nisam zaslužila ostatak. Okej, svjesno nisam, neke stvari nisu bile okej (zaboravila sam ili se preračunala) oko nabave robe. Svejedno, koliko god da sam kiksala, a nisam puno, ipak moram svima biti na raspolaganju i o svemu brinuti. Smatram da bih, bez obzira na sve, trebala imati bar malo veću plaću pa ne znam griješim li.
Samo dan nakon moje razočaranosti zbog plaće i neriješenog stanja s autom, umro mi je nono, iznenada. Samo se nije probudio, što me dodatno šokiralo i još sam šokirana. Pokušavam gledati naprijed i da je glava gore, ali loše se stvari samo nižu jedna za drugom. Nakon svega toga dečko je ostao bez posla, plaćamo stan, hranu i režije plus ratu kredita i još za tjedan dana imam registraciju svog auta. Ne brinem se, naći će brzo novi posao, ali nekako sve to gutam i držim u sebi i samo se razbolim. Zanima vaše mišljenje ili neki savjet za ovaj ružni niz nesreća. Pozdrav.
Odgovor
Postoji poslovica da poslije oblaka dolazi sunce, ali nam to baš često ne pomaže da nam bude barem malo lakše u nekim nesretnim okolnostima. Kao što ste i sami napisali, teško je prihvatiti nesretan slijed okolnosti koje su Vam se u posljednje vrijeme događale. Ne znam možemo li baš iz svih negativnih stvari naučiti nešto, ali sigurno je da nam takva iskustva promijene u nekoj mjeri pogled na život. Pitanja koja si ljudi često postavljaju odnose se na to zašto su baš oni toliko nesretni i zašto se takve stvari događaju baš njima.
Odgovora na to nema i ne možemo se baš pripremiti na sve životne situacije koje nas čekaju. Možda je važno naučiti kako prihvatiti realnost i sagledati posljedice nekog događaja. Nakon toga je moguće uvidjeti ima li za određenu situaciju bilo kakvo rješenje koje je izvedivo, a onda razmišljati o tome postoje li još neka rješenja pomoću kojih se pomičemo prema naprijed.
Proživljavanje i preživljavanje teških životnih trenutaka ima za pozitivnu posljedicu preoblikovanje prioriteta, a, što je najvažnije, tada nam postane jasno što je stvarno važno, a što su sitnice koje ne trebaju utjecati na naše funkcioniranje. Pretpostavljam da će Vam se poslovna situacija prije ili poslije promijeniti, ali ako se to ne dogodi, onda je moguće potražiti radno okruženje koje će za Vas biti pozitivnije i pravednije u odnosu na omjer Vašeg angažmana i financijske sigurnosti. Mislim da se trebamo boriti za sebe i ne pristajati često na nepovoljne uvjete, pogotovo kada imamo neki izbor.
Suosjećam s Vašim gubitkom bliskog člana obitelji, za to postoji samo vrijeme koje mora proći i dijeljenje osjećaja tuge s ostalim članovima obitelji i bliskim ljudima oko sebe. U nesreći se povezujemo i otkrivamo koliko je važno imati socijalnu podršku kako bismo nastavili svojim životom najbolje što možemo.
Anamaria Blažić, psihologinja