Pismo
Potaknuta sam facebook grupom Nisam tražila, ali i osobnim problemima. Imala sam 16 godina. On je imao 17. Bili smo ludo zaljubljeni. Duže me vrijeme nagovarao na spolne odnose, ali sam uporno odbijala jer se jednostavno nisam osjećala spremnom. Jedne večeri bila sam na zabavi, malo sam popila i dogovorila se s njim da se nađemo negdje gdje ćemo biti sami. I mi se našli. Isprva je sve bilo okej. Ljubili smo se, mazili, razgovarali… sve dok tijekom ljubljenja njegove ruke s mog lica nisu počele kliziti prema dolje. Nekoliko sam mu puta rekla: “Nemoj, ne želim to”, no nije odustajao. Pokušala sam se otrgnuti, ali nisam mogla. Iskreno, nisam se ni trudila nešto previše jer, eto, bila sam mlada i vjerovala sam mu. Pa što se loše može dogoditi? I malo-pomalo njegova je ruka završila u mojim gaćicama gdje me je nasilno i grubo pokušavao zadovoljiti. Mene je užasno boljelo, da ne kažem i da sam prokrvarila. Nisam mogla vikati jer me nitko ne bi čuo, čak nisam ni proplakala. Trajalo je i trajalo sve dok ga nije zaustavio zvuk mog mobitela. Zvala me je prijateljica i ja sam se brzo vratila na zabavu. Ušla sam u wc, zaključala se i tek mi je onda sve bilo jasno. Počela sam se tresti i plakati. Prekinula sam svaki kontakt s njime, njemu nije bilo jasno zašto. Nikome nisam govorila o tome. Slomio me je skroz. Prestala sam vjerovati suprotnom spolu, bojala sam se ući u bilo kakav odnos sa suprotnim spolom. I to je trajalo pune tri godine, dok nisam upoznala dečka s kojim sam i danas u vezi. Njemu sam jedino otkrila svoju priču i nije me osuđivao. Što je najgore, katkad, kad imamo spolne odnose, sjetim se što mi se dogodilo i sva se uznemirim. Taj događaj očito i danas jako loše utječe na mene i ne mogu se s tim nositi.
Odgovor
Hvala ti na golemom povjerenju koje si iskazala otvoreno progovorivši o proživljenom iskustvu. Prije svega ti imam potrebu reći kako je tvoje pismo vrijedno divljenja, no istodobno te imam potrebu ispraviti kad kažeš da se ne možeš nositi s onim što ti se dogodilo. Upravo su ti tvoja hrabrost i snaga omogućile da svoje negativno iskustvo pretočiš u riječi i podijeliš ga javno i, u ime svih kojima će pomoći to što si napisala, želim ti zahvaliti.
Povremena sjećanja na ružan događaj, osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti koji opisuješ normalne su i očekivane reakcije na nenormalno i ružno iskustvo. Žrtve često imaju osjećaj da ih je događaj obilježio i da će ih pratiti cijeloga života. S jedne je strane to točno jer nas sva naša iskustva oblikuju i mijenjaju tijekom života, no loša iskustva, koliko god bolna bila, ne podrazumijevaju nužno promjene nagore. Negativni događaji poput tvoga mogu imati snažan utjecaj na naše živote, privremeno nas oslabiti i obeshrabriti te nas pratiti dulje vrijeme, no to ne znači da ih ne možemo nadvladati.
Kada protokom vremena uspijemo razviti mehanizme suočavanja koji nam pomažu da ponovno uspostavimo osjećaj sigurnosti, možemo reći da smo integrirali loše iskustvo u svoj život i nastavili dalje. Dokaz da si to postigla potvrđuje to što si, unatoč golemom razočaranju i gubitku sigurnosti u blisku osobu, uspjela pokloniti povjerenje sadašnjem dečku, povjerila si se i progovorila o tome što ti se dogodilo, napisala si pismo za ovaj portal – sve to su valjani dokazi i pokazatelji da si uspjela hrabro koračati naprijed.
Teret koji nosiš vrlo je težak, no odabirom da kroz to ne prolaziš sama pokazala si spremnost na prihvaćanje pomoći i oslonca, što je iznimno važno u takvim situacijama. Razmisli o uključivanju u rad sa stručnom osobom koja će ti pružiti podršku kako da ono što si proživjela postane podnošljivije i smanji emocionalnu opterećenost koja se aktivira sjećanjima.
Ana Goleš, dipl. psihologinja
