Pismo
Ne znam ni kako opisati svoj problem. Sve je počelo mojim drugim neuspjelim upisom na željeni faks (medicina u Rijeci). Oduvijek sam htjela biti liječnica ili pomorkinja, sada studiram nautiku i lijepo mi je. No često razmišljam o tome kakav sam neuspjeh i kako ne valjam toliko da sam u jednom trenutku ljetos radila svojevoljno po 13 sati (ostale bih sate prespavala) samo da nemam vremena misliti o tome.
Najgore mi je biti sama, čuti nekoga kako govori da je njegovo nešto upalo na faks ili vidjeti nešto vezano za medicinu. To me ubije, onako pojede iznutra, a ja se ne znam nositi s tim i onda sam ljuta i ljubomorna na sve. Ne smatram se depresivnom osobom, ne znam zapravo ni kakvo je to stanje, ali se često osjećam prazno i jednostavno tužno znajući da nikada neću biti to.
Nisam suicidalna, i mislim da nije vrijedno uopće misliti o takvim stvarima zbog fakulteta, ali činjenica je da se ne mogu osloboditi ideje u svojoj glavi koja mi govori “ne valjaš”. To mi smeta i teško mi je prijeći preko svega toga. Često sama plačem u krevetu prije spavanja ili dok vozim, katkad čak i dok slušam pjesme ili gledam kakvu nebitnu seriju (neću ni spominjati serije na bazi medicine).
Otkad je počeo faks rijetko sam mislila o tome, ali uvijek je tu negdje u kutu mozga i čeka da se oslobodi onda kada sam najranjivija, i da kopka.
Možda ovo što sada pišem i nije neki problem, sigurna sam da puno ljudi ima gorih stvari koje prolaze u životu. Ali, jednako tako, ne želim cijeli život, ili barem dio života, misliti o sebi kao o manje vrijednoj osobi jer ne nosim kutu nego bijele hlače i košulju.
Možda će s vremenom proći, ali više od svega bih se voljela osloboditi te tjeskobe i porazgovarati s nekim uživo o tome, ako je to uopće moguće ili dopušteno.
Zahvaljujem na čitanju i Vašem vremenu.
S poštovanjem,
M
Odgovor
Draga M…,
zavist mnogim ljudima uzrokuje velike muke. Podrazumijeva patnju zbog tuđih uspjeha i nemogućnost da se bude sretan sa svojim dobrim osobinama ili uspjesima. Zavist nas izjeda i čini nas nesretnima. Taj je negativan osjećaj uzrokovan dvjema težnjama: težnjom prema nečemu što nemamo i stalnim uspoređivanjem s drugima. Zavist se javlja kada nemamo ono što želimo, a netko drugi to ima. Pritom se ne mora raditi samo o materijalnim stvarima, drugima možemo zavidjeti na njihovu uspjehu, vještinama, sposobnostima, društvenom okruženju i slično.
Zavist ujedno ukazuje na to da vrlo vjerojatno imamo problema s niskim samopouzdanjem i nesigurnošću u sebe. Uzrok nedovoljnom osjećaju vlastite vrijednosti najčešće su ograničavajuća uvjerenja o sebi, koja smo ili usvojili u djetinjstvu ili formirali nakon nekog neuspjeha, pogrešne odluke ili bolnog iskustva koje smo doživjeli u prošlosti. U sadašnjosti ta se negativna uvjerenja obično aktiviraju u situacijama kada smo posebno ranjivi, baš kao što navodite u svom pismu.
Zavist je neugodan osjećaj, no možemo je sagledati i s pozitivne strane – može Vas potaknuti da poradite na vlastitu samopouzdanju i nadvladate neka svoja ograničavajuća uvjerenja koja Vas koče da napredujete u bilo kojem aspektu svoga života.
To zahtijeva da osobni napredak prosuđujemo u odnosu na sebe, a ne na druge. Vaš napredak i samopoštovanje ne bi trebali biti povezani s tim koliko dobro ide drugim ljudima. Uvijek će netko u nečemu biti bolji od Vas, ali to ne znači da niste dobri u onome što radite. Umjesto za negativnu usporedbu, na uspjeh drugih ljudi možemo gledati kao na inspiraciju i poticaj da i sami idemo za svojim željama, učimo više, proširujemo svoje vidike i rastemo kao osobe.
Zavist možemo sagledati i kao poticaj da se prisjetimo nekih svojih zaboravljenih želja, neiskorištenih potencijala i talenata te nađemo nove načine dolaska do onoga što zapravo želimo.
Zadržala bih se na Vašoj rečenici da ste, osim liječnice, željeli biti i pomorkinja te da studirate nautiku i lijepo Vam je. Naveli ste i da na sadašnjem fakultetu rijetko razmišljate o drugom fakultetu. Budući da su i medicina i pomorstvo bili Vaše želje, ne bih na neupisivanje medicine gledala kao na neuspjeh, već bih na upisivanje pomorstva gledala kao na uspjeh. Zapravo, možda ste nekome zavidni na nečemu, a kad malo dublje razmislite, možda shvatite da to baš i nije tako. I sami navodite da Vam je, kada ste usmjereni na sadašnji trenutak, lijepo i da ste zadovoljni odabranim fakultetom. Kada vas svladaju zamjeranja sebi zbog nečega što je bilo u prošlosti ili brige vezane uz budućnost, pokušajte se ponovno vratiti u sadašnji trenutak u kojem je, zapravo, sve u redu.
Prihvaćanje sebe oslobađa nas potrebe da se uspoređujemo s drugima. U jačanju osjećaja vlastite vrijednosti može pomoći pisanje dnevnika svojih postignuća, osvrt na sve što smo postigli i koliko smo truda, vremena i energije u to uložili. Dok radite na izgradnji svoga samopoštovanja, postanite blaži i suosjećajniji prema sebi i oprostite si što ste prije bili strogi. Razmislite kako biste tretirali osobu u svome životu koju uistinu cijenite i poštujete. Zatim se upitajte tretirate li tako i sebe. Imajte na umu da su način na koji Vi tretirate sebe i koliko vrednujete sebe pokazatelj drugim ljudima kako da Vas tretiraju i koliko Vas trebaju cijeniti.
U otkrivanju i reprogramiranju ograničavajućih uvjerenja o tome da nismo dovoljno vrijedni može puno pomoći rad sa psihologom. Stoga bih Vas podržala u namjeri da sa psihologom porazgovarate uživo. Jedno je od mjesta na kojima možete dobiti podršku psihologa Studentski savjetovališni centar gdje je za studente Sveučilišta u Rijeci osigurano besplatno psihološko savjetovanje.
Srdačno,
Mia Host, pihologinja
