Pismo
Osjećam se kao da nemam ništa i nikog u životu. Nesretna sam, depresivna, svakog dana plačem, ne znam što uraditi da promijenim svoj život. Imam 28 godina, završila sam Pravni fakultet, posao nemam, drugarice su se udale tako da ne izlazim, svaki dan sam kod kuće. Živim s majkom. Nedavno sam raskinula vezu, taj raskid me mnogo pogodio i nakon toga sam stvarno loše. Iza mene je niz ljubavnih promašaja, pogrešnih veza, a moja je najveća želja da nađem nekoga, da se udam, da budem voljena i da volim. Više nemam snage da se borim, ne vidim kako dalje, izgubila sam svaku nadu da će biti bolje, nemam posao, nemam momka, nemam društveni život, bukvalno nikakav život.
Odgovor
U različitim životnim razdobljima imamo različite prioritete, odnosno usmjereni smo na različite segmente svoga života. U najranijoj dobi u fokusu su nam naši roditelji i odnos s njima. Kako rastemo sve važniju ulogu u našem životu poprimaju vršnjaci i društvo, a u odrasloj dobi najveći značaj dobivaju romantični odnosi koji u nama izazivaju osjećaje i potrebe koje i sami opisujete – da volimo i budemo voljeni te da u zajedništvu s partnerom osnujemo obitelj. I naši nas roditelji i okolina tijekom odrastanja najčešće usmjeravaju upravo ka tome, stoga se često događa da prekid ljubavne veze u odrasloj dobi u nama izaziva snažne negativne osjećaje. Kada se to dogodi, potrebno nam je određeno vrijeme da taj odnos “odžalujemo”, odnosno da se od njega oprostimo, a to se vrijeme razlikuje od osobe do osobe. Isprva se osjećamo izrazito depresivno, no protekom vremena taj osjećaj slabi, što znači da smo sve bliže prihvaćanju prekida. Samoća je za većinu ljudi teška i neprirodna, ali u pojedinim razdobljima života može nam biti vrlo korisna. U Vašoj dobi svakako je ne treba doživljavati kao konačnu i nepromjenjivu situaciju, već shvatiti kao privremeno razdoblje u kojem se možete posvetiti sebi onako kako u vezi ne biste mogli (otkrivanje novih hobija, interesa, načina opuštanja i slično).
Osim samoće, za svaku je mladu i zrelu osobu nezaposlenost osobito teška i zahtjevna. U Vašem slučaju, to je samo dodatni stresor koji pojačava Vaš osjećaj tuge i beznadnosti.
U vrijeme blagdana često nas preplavljuje osjećaj praznine, tuge ili tjeskobe. Kraći dani s manje danjeg svjetla dodatno pogoduju depresivnom raspoloženju. Nemam podatak o trajanju tegoba koje vas muče, niti o tome u kojoj vas mjeri one ometaju u Vašem svakodnevnom funkcioniranju. Ako je riječ o trajnom i kontinuiranom osjećaju bezvrijednosti, bespomoćnosti i krivnje, ako više ne uživate u onome što Vas je prije veselilo, ako imate teškoća u obavljanju svakodnevnih obveza i pritom osjećate određene fizičke smetnje (nesanica ili prevelika potreba za snom, umor, iscrpljenost, promjene apetita, tjelesni bolovi) ili vam se javljaju suicidalne misli (želja za smrću, misli kako biste radije da vas nema na svijetu), tada govorimo o depresiji. To je teško psihološko stanje u kojem osoba doživljava značajnu promjenu u tome kako vidi sebe i svijet oko sebe. Osobe koje pate od depresije mogu doživjeti ekstremne promjene raspoloženja ili želju za potpunim povlačenjem iz svakodnevice, a takvo stanje potrebno je liječiti psihijatrijskim tretmanom.
Svakako bih Vam savjetovala da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje (psiholog/psihijatar), što možete učiniti u okviru KBC-a Rijeka (Klinika za psihijatriju) ili Nastavnog zavoda za javno zdravstvo gdje se s povjerenjem možete obratiti brojnim iskusnim stručnjacima.
Voljela bih Vam skrenuti pažnju i na to da iako Vam se život trenutačno čini beznadnim i nesretnim, ipak postoje ljudi u vašoj okolini (majka, prijateljice) kojima je, vjerujem, stalo do Vas. Bez obzira na to što su Vaše prijateljice sada udane i vaše se prijateljstvo promijenilo, i dalje postoje kvalitetni načini na koje možete provesti neko zajedničko vrijeme (odlazak na kavu, šetnje) u kojem biste s njima mogli podijeliti svoje brige i probleme i od njih dobiti podršku koja Vam je potrebna i važna. Također, može Vam biti korisno isplanirati si u svakome danu obveze (npr. pretražiti oglase za posao, napisati molbu/prijavu za posao, obavljati kućanske poslove i sl.) kako biste se zaokupili i smanjili količinu negativnih, automatskih misli koje u ovakvim stanjima često nekontrolirano naviru. Bilo bi još korisno pokušati se “natjerati” na fizičku aktivnost, ne nužno visokog intenziteta (npr. lagana šetnja prirodom ili kvartom u kojem živite) koja sama po sebi podiže raspoloženje i smanjuje napetost koja se skuplja u tijelu.
Želim Vam sreću i uspjeh u daljnjem procesu prevladavanja teškoća koje Vas muče, uz želju da Vam navedene preporuke i savjeti uliju nadu u bolju i svjetliju budućnost! Upamtite – život je nepredvidiv i već sutra možete sresti čovjeka svoga života, ali pritom je važno da ga možete “vidjeti” ispred sebe. Da biste to mogli, trebate se prije svega osjećati dobro u vlastitoj koži.
Iva Kirša, psihologinja
