Pismo
Nemam više motivacije ni za što, ne radim ništa za školu, nemam nikakve nade za budućnost ili da će se išta poboljšati.
Odgovor
Gubitak motivacije za obavljanje svakodnevnih aktivnosti može potaknuti negativna razmišljanja o sebi, što dovodi do osjećaja bezvrijednosti („Ništa mi ne ide“; „Ništa ne vrijedim“; „Nesposobna sam“), a takvi osjećaji sve više pridonose sniženom raspoloženju i doživljaju sigurnosti. Kada osoba vjeruje da stvari ne mogu i neće krenuti nabolje, postaje sve manje aktivna i time se stvara začaran krug koji može dovesti do razvoja depresije ako traje određeno vrijeme.
Iako ne navodiš otkad se osjećaš ovako kako si opisala, iz tvoga upita mogu zaključiti da se trenutačno nalaziš u teškom životnom razdoblju iz kojega ne vidiš izlaz. Kao da život promatraš kroz naočale zatamnjenih stakala koja ti otežavaju vidjeti široku lepezu rješenja koja UVIJEK imamo na raspolaganju.
U tvom slučaju, priznati si da ne možemo sami i potražiti pomoć je jedno od rješenja koje si sama pronašla, što je vrlo pohvalno i upućuje na tvoju motivaciju za promjenu!
Jedan od sljedećih koraka koje možeš napraviti na putu postizanja promjene jest postupno povećanje aktivnosti. Pokušaj napraviti tjedni plan u kojem će biti zastupljene one aktivnosti koje moraš odraditi (npr. učenje nekog predmeta), ali i one koje ti pružaju zadovoljstvo (npr. šetnja uz more). Struktura u danu nešto je što ti može pomoći da ponovno uspostaviš osjećaj kontrole nad onime što ti se događa i zato je dobro unaprijed isplanirati obaveze predviđene za taj dan kojima ćeš pridružiti neke ugodne aktivnosti kao oblik samonagrađivanja. S obzirom na to da se bliži kraj školske godine, a tvoja je mogućnost izvršavanja školskih obaveza otežana nedostatkom motivacije, savjetujem ti da se za pomoć u učenju obratiš Udruzi U.Z.O.R. koja provodi program pružanja besplatne instruktivne pomoći u sklopu kojega možeš dobiti i smjernice kako učiti i pronaći motivaciju za učenje.
Također, potražiti oslonac u bliskim osobama može pridonijeti rasterećenju tereta koji osjećaš. Pretakanje naših osjećaja u riječi djeluje olakšavajuće, osobito ako imamo sugovornika koji će tome pristupiti s razumijevanjem i podrškom. jesi li pokušala nekome iz svoje obitelji ili bliskog kruga prijatelja reći kako se osjećaš?
Osjećaji su odraz našeg unutarnjeg stanja i, kao što se alarmiramo kada osjetimo neki fizički simptom i potražimo pomoć liječnika, jednako tako je važno poslušati svoje emocije i potražiti pomoć kada osjećamo da nismo dobro. Stoga ti savjetujem da se obratiš jednom od stručnjaka mentalnog zdravlja (psihologu ili psihijatru) kako bi kontinuiranim radom na sebi prevladala trenutačne tegobe, ali i razvila strategije kojima ćeš se moći koristiti ubuduće.
Ana Goleš, psihologinja
