Pismo
Svaki put kada izađem na neko mjesto na kojemu prije nisam bila ili sam bila samo nekoliko puta, osjećam se iznimno nelagodno. Sve mi se čini nestvarnim. Užasno je nelagodno. Zbog toga uvijek gledam u pod kada sam na nekome novom mjestu, mislim da je to zato što je pod uvijek poznatiji od svega ostalog. Takve situacije izbjegavam tako što se krećem samo po već dobro poznatim putovima. Mislim da s dva puta koje dobro poznajem nisam skrenula već mjesecima. Ovo mi zna uzrokovati probleme u životu jer mi bude stvarno jako neugodno kada npr. negdje moram putovati ili skrenem u krivu ulicu i sl. Ovo mi se događa već više od godinu dana. Kako da se toga riješim ili se naučim s time nositi?
Odgovor
Hvala ti na spremnosti da s nama podijeliš svoje iskustvo.
Svjesnost problema prvi je i često najvažniji korak te ti ovim putem zahvaljujem na zrelosti i hrabrosti što želiš raditi na njemu. Na temelju onoga što je spomenuto u pismu, želim da znaš kako je u redu osjećati zabrinutost i nelagodu kada se nađeš na nepoznatom mjestu. Mnogi od nas se tako osjećaju. Zabrinutost koju opisuješ je dobra jer te štiti od mogućih štetnih posljedica i omogućuje ti da se bolje pripremiš za takve situacije. Uvijek je prisutna, što znači da se s njom trebaš sprijateljiti. Prihvaćanje anksioznosti kod tebe može biti izazovnije jer traje duže vrijeme te utječe na tvoje cjelokupno funkcioniranje. Puno toga možeš napraviti što ti može pomoći.
Osobe sa sličnim iskustvom predviđaju da će im se u situacijama koje ne poznaju (nepoznata ili manje poznata mjesta, nepoznate osobe i sl.) dogoditi nešto loše te vjeruju da će ta situacija uglavnom negativno utjecati na njih. Također, često nisu svjesne svojih jakih strana koje im mogu pomoći da se suoče ako se to najgore i dogodi. Situacija postaje složenija i izazovnija jer se često ponašaju na način za koji vjeruju da im olakšava nelagodu koju osjećaju, kao što je na primjer izbjegavanje tih situacija, gledanje u pod, usmjerenost na sebe i sl. Zanima me, događa li se to i tebi?
Ako je tvoj odgovor potvrdan, predlažem da probaš osvijestiti što ti prođe kroz glavu, koje misli ili slike, kada se nađeš u situacijama koje ti izazivaju veliku nelagodu te da na skali od 0 do 10 procijeniš koliko je intenzivna u tom trenutku (0 označava da emocija nije uopće intenzivna, a 10 da je iznimno intenzivna). Možeš se igrati osobnog detektiva i glavni zadatak će ti biti propitivanje i istraživanje koliko su zapravo te misli točne. Sljedeći primjer uključuje pitanja koja ti mogu pomoći u tvojoj novoj ulozi.
Situacija: Odlazak na nepoznato mjesto
Što mi je prošlo kroz glavu (koje misli ili slike): Zašto mi se ovo događa? Ne razumijem! Dogodit će mi se nešto loše ili?
Emocija: Nelagoda (10/10)
Osobni detektiv:
- Što mi sve govori i koji su dokazi da će mi se dogoditi nešto loše?
- Jesam li bila u situaciji kada mi se dogodilo doista nešto loše na nepoznatom mjestu da opravdano osjećam iznimno veliku nelagodu?
- Jesam li možda bila na nepoznatom mjestu i imala pozitivno iskustvo? Kada je to bilo i što se točno dogodilo?
- Što mi se sve može dogoditi na nepoznatom mjestu? Koje su sve moguće alternative?
- Od svega navedenog, što je najrealnije da se može dogoditi?
- Koji savjet bih dala najboljem prijatelju ili prijateljici da se nađe u istoj situaciji kao i ja?
Zadatak je našeg uma da stalno razmišlja. Katkad su naše misli o nekoj situaciji točne, no katkad su i manje točne. Zbog toga je vrlo važno provjeriti njihovu točnost, i ti imaš tu mogućnost. Ova vježba ti može pomoći i osvijestiti koliko misli utječu na naše emocionalno stanje.
Ako želiš, možeš proširiti svoju ulogu detektiva i tako da provedeš eksperiment na sljedeći način:
Sljedeći put kada izađeš na neko nepoznato mjesto, probaj učiniti baš suprotno od onoga što inače radiš, odnosno izađi van i namjerno usmjeri pažnju oko sebe, bez gledanja u pod. To možeš činiti onoliko dugo koliko se osjećaš sigurno i u redu. Nakon što to uradiš, zapitaj se:
- Je li se moje predviđanje da će se dogoditi nešto loše doista i ostvarilo?
- Što se zapravo dogodilo?
- Kako se osjećam kada sam uspjela usmjeriti pažnju na nešto drugo? Što mi to govori?
- Ako usporedim situaciju kada gledam u pod i kada ne gledam, koja je razlika? Što sam novo naučila?
Ovaj eksperiment ponavljaj više puta te svojom brzinom probaj podizati ljestvicu, odnosno povećavati sekunde i minute pažnje usmjerene prema van, a smanjivati vrijeme gledanja u pod.
Nakon provedbe eksperimenta, zanimat će me je li se tvoja razina neugode dok hodaš nepoznatim mjestom s vremenom smanjila. To možeš zapisati u mobitel ili na papir, što god je tebi bolje.
Naime, ako procijeniš da tvoja smetnja koju navodiš traje predugo i da ne funkcioniraš u onoj mjeri u kojoj bi htjela, smatram ovo hrabro pismo prvim korakom za detaljnije rješavanje tvoje smetnje. U skladu s time, podržavam te da potražiš stručnu pomoć psihologa, koji će zajedno s tobom pronaći učinkovite strategije za suočavanje s onim što te ometa u svakodnevnom funkcioniranju.
Nadam se da sam uspjela odgovoriti na tvoja pitanja.
Jako se veselim tvojem iskustvu igranja osobnog detektiva i provođenja eksperimenta.
Lijepi pozdrav,
Sara Jurdana, mag. psych.
