Pismo
Pozdrav,
javljam se jer sam anksiozna. U zadnje se vrijeme to prilično negativno odražava na moj život. Primjerice, inače nemam problem pri odlasku zubaru, no nedavno mi se dogodilo da mi je usred uporabe jednog instrumenta počelo jako brzo kucati srce, imala sam jako nelagodan osjećaj. Zubarica je rekla da me to podsjeća možda na neku traumu i ja znam koju, međutim, to mi se prije nije događalo pri odlasku zubaru. Bojim se ponovno otići kod zubara da mi se taj neugodan osjećaj ne ponovi. To mi se dogodilo i jednom u trgovačkom centru bez ikakva razloga. Ne kužim čemu bi ta trauma u ovom slučaju mogla biti okidač (ama baš nikakav). Sada stalno strahujem da će mi se to ponovno dogoditi. Zatražila sam psihološku pomoć, otišla tri puta. Jako mi je pomoglo da nekom anonimnom govorim o svom životu, međutim psihoterapije su prilično skupe i ne znam koliko dugo ću moći pratiti financijski te odlaske pa se javljam i Vama. Molim Vas da me posavjetujete i date neke alate koje će mi pomoći da izbjegnem takve situacije i ako se dogode, kako reagirati. Inače jako sam emotivna osoba, ali sam otvorena, komunikativna i socijalna. Poprilično sam trenutačno pod stresom jer studiram već osam godina i sada sam pri kraju, ali uopće nemam volje za učenjem jer mi je tog studiranja preko glave. Stalno odgađam učenje i nemam motivaciju iako bi skorašnji kraj studiranja (nekoliko ispita mi je ostalo) trebao biti velika motivacija da se riješim tog tereta. Ne znam je li to lupanje srca napadaj panike jer osjećaj ne odgovara u potpunosti opisima napadaja panike i to mi je i psihologica rekla. Želim opet živjeti nesputano, bez straha, s mnogo volje i želje za svime što mi u zadnje vrijeme nedostaje kao komponenta u svakodnevnom životu. Hvala unaprijed.
Odgovor
Draga djevojko,
hvala ti na hrabrosti jer si odlučila javiti se i podijeliti svoje iskustvo.
Žao mi je što iz tvog upita iščitavam teškoće koje imaš u suočavanju sa svakodnevicom i nedostatak motivacije u završavanju nekih važnih životnih koraka. Želim ti pružiti podršku i dati neke savjete koji ti mogu pomoći na tvojem putu.
Budući da si i sama svoje teškoće nazvala zajedničkim nazivom, a to je anksioznost, možda si već nešto i o tome istraživala. Anksioznost je stanje pretjerane pobuđenosti, odnosno stanje kada strahujemo zbog nečega što će se dogoditi ili što mislimo da se može dogoditi (možda ustvari i neće, ali našem mozgu kao da taj podatak nije važan). U podlozi su anksioznosti neke zabrinjavajuće ili negativne misli koje se jave poput bljeska u našem umu. Vrlo često ih nismo ni svjesni. Takve misli dovode do toga da naše tijelo odreagira kao da se nalazi pod nekom prijetnjom pa može doći do pojačanog lupanja srca, znojenja, drhtanja, osjećaja gušenja i slično. Takve tjelesne senzacije dovode do osjećaja nelagode i anksioznosti, što dodatno pogoršava to stanje.
U podlozi može biti neko vrlo stresno iskustvo. Ne znam kakve je prirode trauma koju spominješ, no moguće je da su te određene tjelesne senzacije koje si doživjela kod zubara i u trgovačkom centru podsjetile na to iskustvo.
Kao dobru polazišnu točku, savjetovala bih ti da pokušaš sljedeće. Svaki put kada se nađeš u nelagodnoj situaciji, pokušaj osvijestiti što se dogodilo u trenutku kada si osjetila napetost – što se događalo u tijelu, kako si se osjećala, koje su ti misli prošle kroz glavu? Prvi je korak osvijestiti što se događa i što te točno u takvim situacijama zastrašuje. Pokušaj također vidjeti koje su to situacije koje ti izazivaju nelagodu (prepoznaješ li neki zajednički obrazac?). Kada uspiješ prepoznati koje su negativne misli prisutne, pokušaj osmisliti neke alternativne misli. Upitaj se – „Što bih mogla pomisliti umjesto ove negativne misli, a da mi pomaže?“ Možeš si za početak na papirićima zapisati te alternativne korisne misli i pročitati ih nekoliko puta kada se počneš osjećati lošije. Primjerice, umjesto negativne misli koja pojačava anksioznost poput: „Onesvijestit ću se“, alternativna bi misao mogla zvučati nešto poput: „Možda sam se uznemirila ili uspuhala, pa mi je srce počelo jače lupati. Pomislila sam da će mi se nešto loše dogoditi i srce je počelo još jače lupati. No ništa se loše ne može dogoditi, to je samo moj strah.“
Napadaji panike su stanja intenzivne i nagle anksioznosti, pri čemu osoba neku tjelesnu reakciju interpretira jako negativno. Primjerice, osoba koja primijeti da joj srce odjednom ubrzano lupa (što može biti potpuno normalna tjelesna reakcija), može pomisliti da će dobiti infarkt ili umrijeti, što naglo poveća njezinu razinu anksioznosti i posljedično se razvije napadaj panike te osoba hiperventilira, srce ubrzano lupa, ima osjećaj da će poludjeti ili da će se nešto strašno dogoditi, a katkad može imati i osjećaj kao da je izvan svoga tijela. Ako si imala takvo iskustvo, možda su kod tebe zaista bili manifestirani napadaji panike. No možda se radilo i o periodu snažne anksioznosti koja je nešto slabijeg intenziteta od napadaja panike i ne javlja se tako iznenada, već se osjećaj nelagode i prateće negativne misli postupno pojačavaju.
U oba slučaja može ti pomoći uvježbavanje nekih tehnika umirivanja. Najjednostavnija je tehnika dubokog disanja, a u nastavku ću ti opisati kako je možeš provoditi. Duboko disanje provodi se tako da zauzmeš ležeći ili sjedeći položaj. U početku, dok se ne uvježbaš, jednu ruku stavi iznad prsa, a drugu na trbušnu stijenku (nekoliko centimetara iznad pupka). Duboko udahni na nos i broji do 3 (1-2-3) i potom izdahni na usta i broji do 3 (1-2-3) ili 4 ako ti to više odgovara (1-2-3-4). Pri udahu i izdahu gornja ruka trebala bi ostati mirna, a donja bi se ruka trebala podizati pri udahu (kada raste trbuh) i spuštati se pri izdahu (kada se trbuh smanjuje). Takot ćeš znati da pravilno dišeš. Važno je da udah i izdah traju jednako dugo ili da izdah traje duže od udaha. Nakon nekoliko dana pokušaj produžiti vrijeme udaha i izdaha do broja 4, a potom nakon određene vježbe i do broja 5. Ovu vježbu provodi dok se osjećaš opušteno, kako bi što bolje svladala tehniku. Kada se nađeš u nekoj stresnoj situaciji, pokušaj primijeniti duboko disanje kako bi se primirila i onda racionalnije mogla sagledati situaciju. Podsjeti se također u takvim situacijama da će anksioznost proći te da kako je porasla, tako će se i smanjiti. Može ti biti korisno i na papirić zapisati neku sličnu umirujuću misao i imati to stalno kraj sebe.
Navodiš i kako ti u zadnje vrijeme nedostaje volje i želje za svime. Usred stresnoga životnog razdoblja moguće je da osoba postaje sniženog raspoloženja ili čak depresivna te gubi zanimanje za stvari koje je prije voljela, kao i za aktivnosti u kojima je prije uživala. Pokušaj za početak razmisliti radiš li sve što si radila i prije, kada si se osjećala bolje, ili si se odmakla od nekih aktivnosti. Što vjeruješ da bi ti pomoglo? Ima li nešto što si voljela raditi ili što još uvijek voliš raditi, a da ti pomaže da se osjećaš bolje (pritom ne mislim na neka rizična ponašanja ako su prisutna, poput pijenja, pušenja i sl.)? Pokušaj zatim povećati vrijeme ili uvesti jednu takvu ugodnu aktivnost svakodnevno. To može biti svega nekoliko minuta. Nakon nekog vremena razmisli o napretku i pokušaj te ugodne aktivnosti što češće uvrštavati u svoj dnevni raspored. Pokušaj također tijekom dana pratiti kako se osjećaš, koje ti misli prolaze kroz glavu i koje su tjelesne senzacije prisutne. Za svaku negativnu misao pokušaj vidjeti koliko je ona realna (primjerice izvagati koji su dokazi za i protiv neke misli) te postoji li neka neutralnija misao kojom je možeš zamijeniti, odnosno nađi si neku alternativnu misao koja ti pomaže (kao što je prije opisano na primjeru).
Vezano uz završetak studija, dobra organizacija pri učenju i izvršavanju preostalih obaveza, pronalazak partnera za učenje i gledanje šire slike situacije u kojoj se trenutačno nalaziš mogu ti pomoći da završiš studij. Da bi si povećala motivaciju, možda ti može biti od pomoći da sagledaš proces studiranja iz različitih kutova i usmjeriš se na dugoročnu dobit koju potencijalno dobivaš završavanjem fakulteta. Da bi si pomogla u tome, možeš na list papira pokušati odgovoriti na sljedeća pitanja:
- Zbog čega sam upisala ovaj fakultet?
- U čemu mi diplomiranje može pomoći? Koje su prednosti, a koji nedostaci završetka fakulteta? Što svaki od njih ima za posljedicu? Usporedi zatim odgovore i pokušaj vidjeti što prevladava.
| Prednosti | Nedostaci | Posljedica |
- Koje su mi trenutačne teškoće? Što mogu učiniti da ih lakše prevladam?
Na taj se način problemi koji su možda naizgled nerješivi mogu raščlaniti i lakše je doći do rješenja.
| Teškoća | Moguće rješenje |
Velik je korak što si osvijestila svoje teškoće i potražila pomoć. Ako ti financijski nije isplativo odlaziti privatno na tretmane, a vidiš benefite od njih (i mogu ti reći da ih zaista i ima), možeš se javiti kolegicama u Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetovališnog centra i potražiti besplatnu pomoć za studente (https://www.ssc.uniri.hr/hr/psiholosko-savjetovaliste.html).
Sretno i bit će sve O.K.!
Ana Đorić, psihologinja
